Upuštanje ljudi u bračne odnose prati njihovo međusobno usklađivanje jezičnih stilova. Usklađenost je veća tijekom sretnijih razdoblja braka, a manja kada se odnosi pokvare, navode nova istraživanja psihologa sa Sveučilištu Texas u Austinu.
“Kada se dvoje ljudi upusti u razgovor, u roku od nekoliko sekundi dolazi do međusobnog usklađivanja govora”, navodi James Pennebaker, profesor psihologije i koautor studije. “To se također događa kada ljudi čitaju knjigu ili gledaju film. Čim se užive u ulogu oni sami sebe zateknu da govore kao autor ili glavni lik.”
Ova pojava se naziva usklađivanjem jezičnog stila. Ona čini središnje mjesto studije Pennebakera i koautorice Molly E. Ireland objavljene u časopisu Journal of Personality and Social Psychology. Usklađenost je diskretan pokazatelj bliskosti među ljudima.” Ireland i Pennebaker su pratili jezični stil koji je u ispitivanju koristilo gotovo 2 000 uključenih ispitanika. Pri odgovaranju na postavljana pitanja. ispitanici su svoj odgovor usklađivali s jezičnim stilom u postavljenom pitanju. Ako je pitanje bilo suhoparno ili zbunjujuće partneri su odgovarali na isti načinu. Ako su pitani u neformalnom tonu odgovori su bili neformalni uglavnom u žargonu.
Istraživači su proširili svoje ispitivanje analizom pisanih tekstova poznatih autora Analizirali su prepisku Sigmunda Freuda i Carla Junga koja je trajala više od sedam godina, s pismima koja su izmjenjivali gotovo svake sedmic. Primjenom statističkih metoda za analizu podudaranja stila, Ireland i Pennebaker su uspjeli uočiti buran odnos patrnera koji se razvijao od ranih dana uzajamnog divljenja do posljednjih dana međusobnog nepoštivanja. Statistički program prati u tekstu način na koji se koriste zamjenice, prijedlozi i druge riječi, koje izdvojene imaju malo značenja izvan konteksta rečenice.
Analiza usklađenosti stila se pokazala uspješnim pristupom i u procjeni odnosa partnera u braku. Statističkoj procjeni je podvrgnuta poezija koju su napisala dva para pjesnika i supružnika, viktorijanski pjesnici Elizabeth Barrett i Robert Browning kao i pjesnici Sylvie Plath i Teda Hughes koji su živjeli u 20. vijeku. Statistička analiza poezije je pokazala da su njihovi odnosi prolazili velike promjene.
“U sretnim razdobljima njihovog odnosa, stil pisanja supružnika je bio najsličniji a kako su se odnosi približavali kraju stil je postajao sve manje sinhroniziran”, kaže Ireland. Uočena je još jedna nepodudarnost između dva pjesnička para. U vrijeme najskladnijih bračnih odnosa Hughes i Plath su bili manje usklađeni nego historiski stariji par pjesnika u svojoj najnižoj tački. Ireland i Pennebaker istražuju da li se usklađenost jezičkog stila tokom svakodnevnog razgovora može koristiti za predviđanje razvoja ljubavne veze. Usklađenost stila brzo i lahko otkriva da li bilo koji par ljudi, u rasponu od poslovnih suparnika do bračnih partnera je psihološki na istoj valnoj dužini što je presudno za njihovu zajedničku budućnost.
