Živjeti harmoničan život….
Home
 

Perfekcionizam – bolest savršenstva

Perfekcionizam označava težnju ka visokom postignuću u nekoj oblasti i sklonost osobe da od sebe traži savršenstvo i maksimalni učinak.

Prisutno je, veoma često i očekivanje da se bude najbolji u onome što se radi. Da bi to postigla, osoba sebi postavlja visoke standarde i radi vrlo savjesno i odgovorno, često požrtvovano, trudeći se da postigne postavljene ciljeve. A kada jedan cilj dosegne, osoba je zadovoljna, ponosna i sretna. Onda slijede novi napori i nova zadovoljstva. Ukoliko je priča ovakva, riječ je o zdravom perfekcionizmu, jer osoba sebi postavlja realne ciljeve i objektivno procjenjuje svoje mogućnosti i potencijale u svrhu ostvarivanja tih ciljeva. Ukoliko doživi određeni neuspijeh, ne demorališe se lahko, već nastavlja dalje i pokušava ponovo.

Međutim, situacija može biti i drugačija. Osoba može imati i nerealno visoke ciljeve, ponekad zbog toga što loše procjenjuje svoje sposobnosti. Neprekidno usmjerenje nemogućim ciljevima dovodi do niskog samopoštovanja.

Zbog male greške, ili situacije koju drugi uopće ne opažaju kao neuspjeh, neko će danima sebi prebacivati i osjećati se loše. Prevelika očekivanja mogu dovesti do toga da se osoba jednostavno blokira, kao što prevelika trema može ometati postignuće. Ono što je u ovakvim situacijama zabrinjavajuće je to što je i najmanja greška dovoljan razlog da se osoba osjeti promašenom kao čovjek. To dovodi do toga da osoba odustaje i prije nego što pokuša riješiti problem, bez obzira što je najvjerovatnije u stanju riješiti ga. Na ovaj se način mogu objasniti mnogi slučajevi neuspjeha u školi. Upravo opisani načini neadekvatnog reagiranja u situacijama kada osoba teži visokom postignuću su elementi nezdravog perfekcionizma.

Stav koji stoji iza perfekcionizma podrazumeva sljedeće: „Ja moram važne stvari u životu da radim savršeno i da u njima budem uspiješan/na i na taj način dokažem sebi koliko vrijedim kao osoba“. Perfekcionizam često podrazumeva i sklonost ka upoređivanju sa drugima i zahtjev da budemo bolji od njih i da ih nadmašimo u stvarima koje radimo.

Umesto da od sebe tražite da dostignete opšti maksimum, korisnije je da se trudite da dostignete svoj maksimum.

Perfekcionizam leži u osnovi mnogih emocionalnih problema i stoga je veoma važno kod sebe prepoznati ovu sklonost i zamijeniti je realnijom slikom sebe, kao pogrešivog bića koje nije savršeno.

Ljudi sa izraženim perfekcionističkim sklonostima skloni su odlaganju obaveza i aktivnosti u kojima bi željeli da se ostvare, upravo iz straha da će počiniti grešku. Potreba samih sebe da stvari radimo savršeno rezultira strahom od potencijalne greške,  a greška se doživljava kao nešto strašno i ugrožavajuće po samopoštovanje. Iz tog razloga perfekcionizam osobu čini inertnom, povučenom i izbegavajućom. U osnovi ovog povlačenja je stav „bolje da ne pokušavam nego da pokušam i doživim neuspjeh“.

Perfekcionisti su, prema tome, veoma često nesigurne i inertne osobe koje stoje u mjestu i iz dana u dan odlažu svoje obaveze i poslove iz straha da ne pogriješe. Međutim, perfekcionizam ne vodi samo odlaganju aktivnosti kojima bi voljeli da se bavimo, već i odlaganju samog života iz straha da stvari neće ići onako savršeno kako smo zacrtali.

Oni pojedinci koji se, pak usude da naprave korak ka ostvarivanju željenih ciljeva, a pri tom ne odustanu od svog perfekcionizma, skloni su da se užasavaju nad svakom greškom koju počine. Previše vremena ostavljaju na pripreme bilo kakvoga zadatka. Pred ispit, važan sastanak, dostavljanje nekog važnog izvještaja, strepe i razbijaju glavu nad mogućnošću da su nešto zabrljali. Kada dožive uspjeh, misle da je to moglo još bolje. Perfekcionisti nikada nisu istinski zadovoljni nad obavljenim poslom – za njih je to uvijek „moglo bolje“.

Perfekcionizam je česta pojava i u partnerskim odnosima. Uvjerenje da moramo biti savršeni, stvara strah od upoznavanja novih ljudi i mogućnosti ulaska u novu partnersku vezu.

Razmišljati na ovaj način veoma često dovodi do problema i u sferi intimnog života bračnih drugova, te dovodi do impotencije i frigidnosti. Suština je da, ako osoba od sebe zahtjeva savršenu performansu u sferi intimnog života, veoma lahko dolazi do seksualnih disfunkcija.

Perfekcionizam je u uskoj vezi s depresijom i uzrokuje negativne automatske misli po Beckovoj teoriji (1983.) Perfekcionizam kao osobina ličnosti je češća kod muškaraca nego u žena, osobito u srednjoj dobi. Psiholozi dijele perfekcionizam u pozitivan i negativan. Pritisak koji trpe perfekcionisti zbog svog poremećaja dovodi do razvoja mnogih fizičkih oboljenja kao što su povišeni krvni pritisak, čir želudca i šećerna bolest.

Liiječenje

Perfekcionizam je usko povezan s anksioznošću i s tim u vezi nerijetko je potrebno pristupiti i terapiji lijekovima. Kao lijekovi prvog izbora preporučuju se sedativi koji opuštaju osobu i dovode do normalnog slijeda misli. Liječnik prilikom prepisivanja sedativa treba imati na umu mogućnost navikavanja, te treba povremeno provjeriti potrebu daljnjeg uzimanja lijeka ili mogućnost prestanka terapije. U novije vrijeme preporučuje se psihoterapija. Korisni su razgovori s stručnim psihoterapeutom jednom do dva puta sedmično u akutnoj fazi, odnosno jednom mjesečno u fazi oporavka.

 

Pripremila:

 Jasna P. Subašić, dipl. psiholog

Još zanimljivih članaka

Off 

17. Maj 2012. AUTOR: KATEGORIJA: IzdvajamoLični rast i razvoj Comments are off for this post

Top
Translate »