Živjeti harmoničan život….
Home
 

Potaknite kreativnost svoga tima!

U zadnjih nekoliko godina puno je pisano o načinima kako potaknuti kreativnost kod pojedinca. Osim poslodavaca, i ljudima u uredima, dobrotvornim organizacijama, volonterima, svima je potrebna pomoć da pronađu zajedničku iskru kreativnosti. Moguće je postaviti nekoliko smjernica kako potaknuti kreativnost.

Zabraniti kriticizam

Ne postoji grupa koja će stvarati izvrsne ideje ako su sudionici neprijateljski raspoloženi prema ludim idejama. Grupna mašta može se razvijati samo onda ako se svi osjećaju slobodno i ako se osjeća povjerenje prema članovima grupe. Prije nego što brainstorming počne, grupa mora ustrajati na tome da niko ne smije kritizirati onoga ko ima ideju, napravi grešku ili jednostavno ode u maštanju izvan svih očekivanih granica. Komentari poput “To je besmisleno!” truju kreativno okruženje.

Jedno od osnovnih pravila koje postavljaju moderatori koji vode profesionalne brainstorming grupe je strogo zabraniti kriticizam. Sastanci zamišljeni da bi se stvorili novi koncepti propadaju u trenutku kada sudionici počnu osuđivati ili nezrelo odbacivati tuđe ideje. Zabranom kriticizma grupa stvara prostor koji čak i najnepovjerljiviji član prepoznaje kao siguran za predstavljanje svojih ideja. U idealnom slučaju, brainstorming bi trebao imati dvije faze, odvojene u vremenu i sastavljene od različitih sudionika: ljudi u kreativnim grupama bili bi odgovorni za stvaranje ideja, a druga grupa bi napravila kritičku analizu da bismo odvojili “dobre” od “loših” ideja.

Sakriti problem

Većina tehnika brainstorminga preporučuje veličinu grupe između pet i sedam sudionika, od kojih je svaka osoba stručnjak u drugom području, a za sastanak se preporučuje trajanje od najmanje 30 minuta. Zanimljiva metoda brainstorminga, u kojoj postoji problem koji je poznat samo moderatoru grupe, naziva se didaktički brainstorming. Kod didaktičkog brainstorminga moderator započinje postavljajući temu koja je puno šira za raspravu od prave teme, a tijekom vremena raspravu polako usmjerava prema stvarnoj temi. Na primjer, rasprava može započeti s općenitim pitanjem “Što je nama privlačno?”, a zadana tema nam je osmisliti novo pakovanje za hranu.

Prednost ove tehnike je da se sudionici odmah ne koncentriraju na uobičajene odgovore. Takav način omogućuje nam stvaranje neočekivanih ideja sa različitih stajališta.

Odustati od djelomičnih rješenja

Još jedna metoda brainstorminga naziva se brainwriting. Brainwriting se radi na način da se u grupi od šest sudionika svakome da papir s 18 praznih kućica složenih u tri stupca po šest kvadratića. Svaki stupac predstavlja jedan aspekt problema – na primjer za novo pakiranje atraktivnost, vrijednost, novitet i sl. Od svake osobe se traži da zapiše jednu ideju u kućicu na vrhu svakog stupca. Nakon otprilike 5 min. Svaka osoba predaje svoj papir osobi lijevo od sebe. Ta osoba mora u slijedećoj kućici razviti ideju prethodnika ili napisati neko objašnjenje ili komentar vezan uz prethodnikovu ideju. Nakon pet minuta papir se opet šalje ulijevo i tako sve dok se ne napravi puni krug. Na kraju ćete u najboljem slučaju dobiti 108 ideja u otprilike pola sata.

Brainwalking je drugi oblik iste vježbe. Dvoje ili troje ljudi stane ispred velikog papira stavljenog na stolu ili zidu, a koji predstavlja jedan aspekt problema. Na taj način postavimo u prostoriji onoliko papira koliko imamo aspekata, a kod svakog papira postavimo dvije ili tri osobe. Članovi svake grupe na svoj papir zapisuju ideje vezane uz određeni aspekt problema. Zatim se grupe pomiču do susjednog papira gdje vide ideje prethodne grupe i nastavljaju sa svojima vezanim uz aspekt zadan na papiru. Kako se vježba nastavlja ideje i koncepti se sve više razvijaju i na kraju se razviju i nešto neočekivano i zanimljivo. Pozitivno kod ove metode je što se ljudi kreću, a kretanje poboljšava razmišljanje.

Izazvati intuiciju

Počnite tako da predstavite imena dosadašnjih proizvoda i nakon toga tražite ideju za ime novog proizvoda. Takva metoda naziva se semantička intuicija. Na primjer cilj je osmisliti naziv za paket kuhinjskih potrepština. Napravite listu riječi povezanih sa kuhinjom i hranom (tava, staklenka, tanjur, pećnica…). Nakon toga kombinirajte riječi u svim mogućim kombinacijama. Vjerojatno ćete stvoriti novu riječ koja će označavati novi proizvod kojem tražite ime.

Insistirati na različitim stajalištima i mišljenjima

Osnovni princip razdvajanja koncepta ideja od evaluacije istih predstavio je prije 30 godina Edward de Bono sa Oxforda. Njegova metoda nazvana “šest razmišljajućih šešira”  često je korištena kako bi pomogla grupama da stvaraju ideje i u isto vrijeme ih kritiziraju.

Grupa se sastoji od pet ljudi. Na stolu se nalazi šest skupina sa po pet šešira. Svaka skupina šešira je druge boje i predstavlja drugo stajalište. Nakon što je problem objavljen svi sudionici stavljaju šešir jednake boje i zastupaju aspekt problema koji se veže uz šešir. Bijeli šešir predstavlja činjenice, crveni intuiciju, osjećaje i emocije, crni označava osudu i upozorenja, žuti gleda samo prednosti ideje, zeleni je za alternative i slobodno razmišljanje, dok plavi označava moderatora.

Nakon što vježba počne, grupa mijenja šešire kako misli da je potrebno. Na primjer nakon što crveni izraze osjećaje, netko u grupi kaže da treba razmišljanje bijelog šešira. Tada ljudi stavljaju bijele šešire i konzultiraju se sa stajališta bijelog šešira. Ako rasprava zastane, grupa stavlja plave šešire da se dogovore o daljnjim potezima. Ono što je bitno kod ovakve vrste kreativnog razmišljanja je da se grupa fokusira na jedan zadatak. Na taj način se blokiraju rasprave između onih koji su za i onih koji su protiv ideje iz razloga što svi moraju gledati na ideju s istog stajališta. Vježba također omogućava sagledanje pozitivnih strana (žuti šešir) i negativnih strana (crni šešir) ideje, kao i dodavanje novih ideja (zeleni šešir).

Odvojiti uloge

Neki od najkreativnijih umova dvadesetog stoljeća prilikom održavanja sastanaka vezanih za novi projekat radili bi pomoću tri uloge. Jedna bi bila sanjar, druga realist i treća kritičar. Da bi se igrale takve uloge potrebno je fizički odvojiti prostor za svaku od njih, na primjer staviti za svaku ulogu jedan stolac u svaki kut sobe.

Grupna kreativnost može biti uvelike potaknuta prijedlozima datim u ovome tekstu. Ključno je odvojiti različite tipove komentatora, kako bi se svaka ideja nesmetano razvijala. Prvo je potrebno biti vizionar, jer se samo vizije mogu staviti pod povećalo realnosti. Tek nakon toga ideje mogu biti podvrgnute kritici. Ako su stvarno kreativne, tada će se održati do kraja.

(psiholog.ba/cybermed.hr)

Još zanimljivih članaka

Off 

19. Januar 2013. AUTOR: KATEGORIJA: IzdvajamoProfesionalni razvoj Comments are off for this post

Top
Translate »