Samosuosjećanje i prilagođavanja ključ su boljeg života s ADHD-om.
Iskustvo života s ADHD-om često je drugačije od onoga što vidimo sažeto u istraživačkim radovima.
S ovim stanjem dolazi osjećaj srama zbog poteškoća koje ga prate, mnogo stigme iz društvenog okruženja—uključujući medicinske stručnjake te svakodnevni izazovi koji nisu zabilježeni u vrhunskim naučnim časopisima, ali koji i dalje postoje u stvarnom životu.
Medikacija je često prva linija intervencije za dijagnosticirane pacijente, ali s njom dolazi nekoliko problema.
-Ne djeluje na sve. Efikasnost ADHD medikacije je visoka, oko 70% pojedinaca dobro reaguje na terapiju. Međutim, to znači da i dalje postoji 30% ljudi koji pate od intenzivnih nuspojava ili kod kojih jednostavno ne djeluje dovoljno dobro.
-Mnogi ljudi s ADHD-om i dalje nisu dijagnosticirani i nemaju pristup medikaciji. U Ujedinjenom Kraljevstvu vrijeme čekanja može biti i do 10 godina, što znači da ADHD osobe mogu ostati bez liječenja tokom tog perioda.
To znači da su nam potrebne strategije i alati za upravljanje ADHD-om. Evo nekoliko koji su pomogli meni, a koji su također podržani naučnim istraživanjima.
Muzika
Muzika je jedan od najboljih alata za upravljanje ADHD-om. Za neke svakodnevne izazove ne zahtijeva gotovo nikakav trud da se primijeni, a donosi brojne koristi.
Muzika može poboljšati koncentraciju. Jedna studija je ispitivala razumijevanje pročitanog kod djece s ADHD-om i bez njega dok su bili u tišini ili dok su slušali muziku. Kada su bili u tišini, djeca bez ADHD-a su daleko nadmašila ADHD djecu, koja su se teško fokusirala. Međutim, čim je muzika počela svirati, razumijevanje pročitanog kod ADHD djece se poboljšalo, dok su se djeca bez ADHD-a počela mučiti. Muzika je djelovala kao katalizator za koncentraciju.
Studije također pokazuju da muzika—posebno smirena muzika—može pomoći u emocionalnoj regulaciji, dok drugi stilovi, poput EDM-a ili heavy metala, mogu biti bolji za povećanje motivacije.
Na kraju, slušalice prilikom izlaska mogu pomoći u filtriranju zvukova koji mogu biti preplavljujući za osobe s ADHD-om, koje često imaju osjetilne poteškoće.
To je jednostavan, dostupan i učinkovit alat koji može promijeniti život osobama s ADHD-om.
Vježbanje
Iako se mnogi ljudi s ADHD-om teško pridržavaju rutine vježbanja, kretanje tijela može biti jedna od najboljih stvari koje mogu učiniti. Čak i blaga fizička aktivnost može poboljšati protok krvi u mozgu, opće zdravlje i simptome ADHD-a. Možda je to jedan od razloga zašto mnogi olimpijski sportisti imaju ADHD, prirodno gravitiraju načinu života koji ublažava njihove poteškoće.
Međutim, mnogi ljudi imaju problem s riječju “vježbanje” i onim što ona predstavlja. Ona podrazumijeva znoj, rutine i napor—sve ono što osobama s ADHD-om može biti teško. Srećom, vježbanje ne mora značiti trčanje ili dizanje tegova. Ples, penjanje, mačevanje, plivanje ili igranje videoigara poput BeatSabera ili Just Dancea mogu poslužiti.
Vježbanje ne mora biti bolno. Za osobe s ADHD-om, koje obično intenzivnije percipiraju napor i bol, ova rečenica je ključna. Tajna je u tome da pronađete nešto što volite raditi i što vam donosi radost. Ako uživate u procesu, rezultati će doći sami od sebe i pomoći će vam u upravljanju ADHD-om.
Samosuosjećanje i prilagođavanja
Nešto s čime se mnogi ljudi s ADHD-om bore jeste osjećaj srama, krivice i stigme. ADHD mozak ne funkcioniše poput neurotipičnog, pa se ne može držati istih standarda niti imati iste rutine. Ipak, vanjska očekivanja su uvijek prisutna i mogu djelovati preplavljujuće, posebno kada ih očajnički pokušavamo ispuniti. Ovdje možemo poduzeti nekoliko koraka.
Prvo, prihvatite da vaš mozak funkcioniše drugačije. Čak i uz medikaciju ili terapiju, nećete postati „neurotipični“. To znači da će određene stvari biti teže za vas ili se jednostavno neće desiti i to je uredu. Na primjer, otkad živim samostalno, želio sam jesti povrće, ali ono bi često ostajalo u mom frižideru dok ne bi postalo nejestivo. Ispostavilo se da je za mene čišćenje, sjeckanje i kuhanje povrća bilo previše koraka. Šta možemo učiniti u takvim situacijama?
Možemo uvesti prilagođavanja i pokazati sebi malo suosjećanja. Ako nemamo motivaciju da siječemo povrće, možemo ga kupiti već isječeno. Postoji u prodaji i nešto je skuplje, ali rezultat je da ću ga sada zaista pojesti umjesto da ga gledam kako se polako raspada u mom frižideru. Dugoročno, moje tijelo će dobiti potrebne hranjive tvari, a simptomi ADHD-a će postati lakši za upravljanje.
Ovo su prilagođavanja. Da bismo se bolje nosili s ADHD-om, moramo naučiti prihvatiti da su nam potrebna određena prilagođavanja, a da bismo ih razumjeli, moramo odvojiti 5 minuta da razmislimo o tome šta je tačno problem. A prije svega toga, potrebno je razviti samosuosjećanje.
Borba s određenim zadacima ili kućnim poslovima ne čini vas manje vrijednom osobom; to samo znači da vam mogu trebati drugačiji alati da biste postigli isti rezultat. Potrebno je vrijeme i malo pokušaja i pogrešaka, ali kroz prihvatanje svojih izazova dolazimo do boljih rješenja.
Kao što stoji u Priručniku za korisnike ADHD-a:
„Nema medalje na kraju puta za onoga ko je najviše patio, zato sebi olakšajte život.“
Autor: Ludovico Saint Amour di Chanaz Ph.D.
Preuzeto sa stranice: psychologytoday.com
