„Dakle, čime se baviš?“ Samo to pitanje pomalo je opterećeno značenjem. Mnogi od nas započinju razgovor s ovom starom frazom kada upoznajemo nekoga novog, kako bismo uspostavili neku vezu, vidjeli gdje leže njihovi interesi ili istražili postoji li nešto što može potaknuti daljnji dijalog ili uspostaviti zajedničku osnovu.
Iako naizgled bezopasno, ono može uzrokovati da ljudi svjesno ili nesvjesno označe osobu s druge strane na osnovu njenog zanimanja. Možemo je svrstati u određenu kategoriju koja određuje kako ćemo je doživjeti, često u odnosu na to kako vidimo sami sebe. To može dovesti do stvaranja unaprijed oblikovanih stavova o drugima, koji nužno ne moraju biti tačni.
Mnogo toga dolazi uz samu ideju radnog naslova – obećanje plate, osjećaj ispunjenosti, moći i odgovornosti. A s obzirom na to da gotovo trećinu života provedemo radeći, lako je shvatiti kako to igra značajnu ulogu u oblikovanju našeg identiteta. Ipak, ako nismo oprezni, lako je vidjeti kako se granica između našeg radnog identiteta i našeg pravog identiteta može zamagliti.
Kako bismo saznali više o tome zašto smo skloni povezivati vlastitu vrijednost s poslom koji obavljamo i o opasnostima koje iz toga mogu proisteći, razgovarali smo s članicom medicinskog savjetodavnog odbora Verywell Mind-a i kliničkom psihologinjom dr Sabrinom Romanoff. Stalna tema u Romanoffinom savjetovanju jeste da skup osobina ličnosti koje potiču uspjeh i postignuća obično predstavljaju iste osobine koje dovode do izazova u mentalnom zdravlju povezanih s osjećajem vlastite vrijednosti i identitetom zasnovanim na postignuću, čak i kod visoko uspješnih pojedinaca.
Ovaj intervju je skraćen i uređen radi jasnoće.
Verywell Mind: Za kreativce i poduzetnike posebno, nalazimo se u jedinstvenoj poziciji u kojoj se mnogo toga što radimo oslanja na našu sposobnost da stvorimo nešto što donosi rezultate. Kako se taj dodatni pritisak može manifestovati i uticati na naše mentalno zdravlje?
Sabrina Romanoff, PsyD: Većina ljudi ima tendenciju da vidi samo uspjeh i vanjski optimizam koji poduzetnici projiciraju. Ali za većinu njih, ispod površine postoji ogroman unutrašnji napor, uključujući simptome anksioznosti, depresije i beznađa, zbog kojih bi mogli posrnuti pod svim tim pritiskom ostvarivanja rezultata.
Upravo one osobine koje podstiču visoko uspješne osobe da preuzimaju velike poduzetničke rizike i upuštaju se u kreativne poduhvate, istovremeno ih čine sklonijima snažnim pozitivnim i negativnim emocionalnim stanjima, što ih čini ranjivijima na depresiju, osjećaje bespomoćnosti, gubitak motivacije i suicidalne misli. Ovi faktori se mnogo rjeđe spominju, ali postoje značajna niska stanja koja se podudaraju s istim onim osobinama koje ove ljude pripremaju za uspjeh, a koja se ispoljavaju kroz subkliničke oblike hipomanije i depresije.
VW Mind: Postoji i određeni ponos koji dolazi s time da si pisac, umjetnik, dizajner, pa čak i urednik. Šta je to u vezi s određenim poslovima što nas tako snažno veže za te „radne“ identitete, dok su drugi poslovi jednostavno sredstvo koje „plaća račune“?
Romanoff: Neki ljudi sami biraju karijere u kojima se lični i profesionalni identitet stapaju, kao način da opipljivo dokažu vlastitu vrijednost. Faktori koji ih pokreću da uspiju u tim poslovima često su ukorijenjeni u nesigurnosti ili osjećaju nedostatnosti, jer te teške emocije pokušavaju nadoknaditi vanjskim pokazateljima uspjeha.
VW Mind: Koje su neke od društvenih poruka koje učvršćuju ideju da naša vrijednost zavisi isključivo od onoga čime se bavimo?
Romanoff: Kultura u mnogim ovim oblastima ima tendenciju da motiviše ljude na duže radne dane kroz bonuse, status i napredovanje u kompaniji. Zauzvrat, što se više vremena provodi u jednoj aktivnosti, to ona neminovno postaje temeljni dio nečijeg identiteta. Ovo postaje naročito izraženo kada vrijeme koje bi se inače posvetilo drugim životnim vrijednostima bude potisnuto zbog posla.
Naše društvo pridaje veliku važnost profesionalnim postignućima i poslovima visokog statusa, što se često prenosi i na manje društvene hijerarhije i porodične sisteme. Za mnoge je uspjeh u karijeri povezan s dobijanjem prihvatanja od strane roditelja, vršnjaka ili ljudi koji su u ranim godinama sumnjali u njih.
Visoko uspješni pojedinci obično izgube kontakt s tim kritičarima ili ih više ne zanima šta oni misle, međutim, ti kritičari postaju internalizirani — tako da se stalno bore s unutrašnjim komentatorom koji živi u njima.
— Sabrina Romanoff, PsyD
Uspjeh u karijeri često se podstiče kao krajnji životni cilj. To postaje toliko centralizovano da ljudi mogu osjećati strah od neuspjeha ili odbacivanja od strane porodice ili zajednice ako ne postignu izuzetno visoke rezultate. Paradoks je u tome što, iako ih taj strah motiviše na snažan radni poriv, on ih istovremeno udaljava od ljudi do kojih im je najviše stalo.
Visoko uspješni pojedinci često bivaju nagrađeni finansijski. Oni ne samo da mogu sebi priuštiti materijalna dobra, već bivaju uzdignuti u društvenu klasu koja oblikuje iskustva i krug ljudi kojima imaju pristup. To postaje snažan pokretač da održe taj identitet usredsređen na posao, koji ih je i doveo do tog socioekonomskog statusa, te da nastave oblike ponašanja koja im pomažu da ga zadrže.
VW Mind: Koje su opasnosti u povezivanju vlastite vrijednosti s poslom, i može li to ikada biti dobra stvar (npr. imati osjećaj svrhe, pokretačku energiju i sl.)?
Romanoff: Ako je tvoja vrijednost vezana za ono što radiš, tada svi rezultati utiču na tvoju sliku o sebi. U tome leži središnji sukob kod ljudi koji spajaju svoj identitet s poslom. Oni često jesu dobri u onome što rade, i dokle god uspijevaju postizati i ostvarivati rezultate, njihov osjećaj vlastite vrijednosti ostaje izuzetno visok. Problem nastaje kada ne mogu kontrolisati ishod svog rada, kada se pojave neočekivani razvojni događaji ili naiđu na težak period. Uspjeh u karijeri rijetko je linearan, a kada se neizbježno pojave prepreke, skloni su doživjeti krizu identiteta.
Kada je posao glavna odlika onoga što jesi, granice između posla i privatnog života postaju zamagljene usljed preplitanja. To može biti korisno, naročito kod samopokrenutih ljudi koji uspijevaju iskoristiti to preplitanje kako bi održali motivaciju i dosegli viši nivo uspjeha, ali u konačnici nosi mnogo nedostataka.
VW Mind: Kontroverzna tema, ali je li uopće moguće postići savršen balans između posla i privatnog života?
Romanoff: Moguće je postići ravnotežu između posla i privatnog života, ali ne sve vrijeme i ne odjednom.
Umjesto da ravnotežu između posla i privatnog života posmatramo kao fiksni model, korisnije je shvatiti je kao kompas na koji se moramo neprestano pozivati dok prolazimo kroz promjene u životu i pomake u svojim prioritetima.
— Sabrina Romanoff, PsyD
Ravnoteža možda nikada neće biti u potpunosti postignuta, već je to nešto čemu stalno treba težiti, usmjeravajući naše ponašanje i vodeći naše odluke.
VW Mind: Koji su neki ne tako očigledni znakovi da vaša karijera ugrožava vaš osjećaj vlastite vrijednosti?
Romanoff: Kritika vašeg rada često se internalizuje kao kritika vas kao osobe. Ako se neprestano borite s tim da prihvatite povratne informacije kao konstruktivne, i umjesto toga se osjećate obeshrabreno i bezvoljno, možda previše svoj osjećaj vrijednosti vežete za svoj učinak. Kada vaš osjećaj sebe ne zavisi u potpunosti od posla, lakše je prihvatiti povratne informacije, učiti i poboljšati svoj učinak u narednoj situaciji. Kada su ljudi previše poistovjećeni s poslom, obično postaju defanzivni ili potišteni jer kritiku doživljavaju kao lični neuspjeh.
Iako posao može biti samo dio vašeg identiteta, vi se prvenstveno predstavljate kroz svoj profesionalni identitet i titulu. Na primjer, kada upoznajete nove ljude, uglavnom govorite o poslu i svojim odgovornostima kao načinu da se predstavite; tokom slobodnog vremena vaše misli su zaokupljene poslovnim situacijama, a sve aktivnosti postaju sporedne u odnosu na vaš poslovni život. Ljudi koji su previše upleteni u posao otkrivaju da se sve u njihovom životu vrti oko posla, jer ne prave planove koji bi mogli ometati neočekivane poslovne obaveze, planiraju sedmicu prema poslovnim zadacima i usmjeravaju razgovore prema svom profesionalnom identitetu.
Teško vam je da se isključite i stalno razmišljate o poslu ili ga provjeravate. Mentalno, uvijek ste na poslu, jer primjećujete rituale poput provjere poslovnog laptopa svake večeri prije spavanja ili nadgledanja telefona radi Slack ili e-mail obavještenja. U suštini, ljudi koji su previše upleteni u posao gotovo su uvijek mentalno na poslu, bez obzira na to koju aktivnost fizički obavljaju. Oni su površno prisutni na obrocima, zabavama ili društvenim okupljanjima, jer im primarna pažnja ostaje usmjerena na posao. Ove tendencije vode do sagorijevanja i nedostatka mentalne bistrine.
Vaši odnosi postaju udaljeni, nestabilni ili napeti. Ili projektujete stres s posla na svoje odnose, ili zanemarujete važne osobe u svom životu kako biste se fokusirali na posao.
Napravite procjenu kako se osjećate i kako posao utiče na vas emocionalno. Možda postajete previše emocionalno poistovjećeni s poslovnim situacijama, osjećate ličnu odgovornost za poslovne probleme i, zauzvrat, žrtvujete svoje slobodno vrijeme da biste ih riješili. Također, možda imate potrebu da mikroupravljate i preuzimate kontrolu kako biste osigurali dobar ishod, umjesto da vjerujete svom timu.
— Sabrina Romanoff, PsyD
VW Mind: Smatrate li da je ovo postalo izraženiji problem tokom pandemije? Na primjer, jesu li ljudi manje skloni ili sposobni da budu produktivni ili da teže novim prilikama i kao rezultat toga, postaju stroži prema sebi?
Romanoff: Da. Iako je pandemija omogućila veću slobodu u pogledu mjesta gdje ljudi mogu raditi, na mnogo načina je smanjila granice između ličnog i radnog identiteta. Posebno za one koji rade od kuće, provođenje cijelog dana „uključenih“ u posao često postaje najlakši put, put najmanjeg otpora.
Iako se otvorilo više slobodnog vremena, a ljudi su u početku iskoristili to vrijeme da se posvete hobijima i ponovo povežu sa starim prijateljima i članovima porodice, s vremenom su se mnogi vratili na staro stanje. To se poklapa s Parkinsonovim zakonom, prema kojem se posao širi toliko koliko vremena je dostupno za njegovo obavljanje.
VW Mind: Osim traženja terapije, koje su neke stvari koje možemo redovno raditi kako bismo razvili ili ojačali vlastiti osjećaj vrijednosti – i na poslu i izvan njega?
Romanoff:
Izvan posla:
- Radite stvari u kojima uživate, u kojima ste dobri i koje grade osjećaj vještine – izvan okvira posla. To pruža pozitivno pojačanje i osjećaj sposobnosti i kompetencije. Ti trenuci će vas podsjećati na vaše snage i talente izvan vašeg radnog identiteta.
- Vježbajte i izazivajte sebe svakog dana. Uvođenje umjerene fizičke napetosti i postavljanje sve naprednijih ciljeva daje vam konkretno iskustvo kroz koje sebi dokazujete da ste sposobni za više nego što mislite. Ciklus napora i oporavka kroz vježbanje također će resetovati vaš način razmišljanja i donijeti mentalne i fizičke koristi za samopouzdanje.
- Izazivajte negativne misli. Misli nisu činjenice. I većinu vremena, one su iskrivljenja koja proizlaze iz unutrašnjih kritičara, stresa i zahtjeva situacije. Sljedeći put kada imate negativnu misao o sebi, pronađite alternativnu misao kojom ćete je zamijeniti.
Na poslu:
- Zapamtite da samopoštovanje nije fiksna osobina. Ne posjedujemo stabilnu, nepromjenjivu vrijednost o sebi i to s dobrim razlogom. Potrebno je da nas iskustva i okolina oblikuju kako bismo rasli, razvili radoznalost i evoluirali. Događaji, ljudi i situacije koje izazivaju snažne emocije pokazuju nam područja koja zahtijevaju dublju obradu.
- Primijetite trenutke na poslu koji izazivaju osjećaje niskog samopoštovanja i iskoristite ih za dublje razumijevanje da otkrijete koju nesigurnost ili izazov ta situacija u vama budi. Te situacije možete iskoristiti u svoju korist kako biste naučili više o sebi i područjima na kojima možete nastaviti raditi.
VW Mind: Koji je zdraviji način da mjerimo uspjeh u karijeri, da možemo uživati u onome što radimo, a da se istovremeno odvojimo od ideje da moramo dostići nedostižan ideal o tome kako bi „uspjeh“ trebao izgledati?
Romanoff: Postoji mnogo mjera uspjeha, a nažalost, često se automatski oslanjamo na mjeru koja se temelji na konkretnim titulama ili finansijskoj naknadi. U konačnici, te stvari ne pružaju toliko unutrašnje motivacije i ispunjenosti koliko drugi aspekti koji zapravo donose zadovoljstvo (navedeni u nastavku).
Pobrinite se da pronalazite smisao u svom poslu. To se može postići tako da zapišete svoje vrijednosti, svoje snage i načine na koje vam posao donosi osjećaj svrhe ili čini da se osjećate kompetentnije. To pomaže da svoj posao povežete s većim ciljem, i čak ako ne uživate u svim aspektima svog posla, može vas usmjeriti prema važnijim vrijednostima koje on ipak ispunjava.
Iscrtajte svoje ciljeve za planirani profesionalni rast ili karijerni put. To pomaže u stvaranju osjećaja napretka i štiti od osjećaja zarobljenosti u trenutnoj poziciji. Također pruža širu perspektivu o razvoju vaše karijere, učenju, iskustvu i kretanju naprijed, prema čemu možete težiti.
Još jedan način je da mjerite količinu onoga što učite na svom radnom mjestu, jer to direktno korelira s ličnim rastom i razvojem. To je mjera koja se često zanemaruje, ali je izuzetno vrijedna jer je povezana s povećanjem stručnosti, nivoa vještine i iskustva – što vam nikada ne može biti oduzeto.
— Sabrina Romanoff, PsyD
Pokušajte utvrditi utjecaj koji ostvarujete na svom poslu, bilo u smislu ličnog doprinosa svom timu ili kompaniji, ili utjecaja vašeg rada na druge ljude i društvo u cjelini.
VW Mind: Budući da je veliki dio onoga što smo naučili rezultat onoga što nam je usađeno, kako možemo preoblikovati razgovore koji održavaju ta uvjerenja s prijateljima, porodicom i drugim ljudima oko nas?
Romanoff: Najbolji način da se započne jeste da se predvodi primjerom. Ako počnete razvijati druge aspekte svog identiteta, davati prioritet odnosima i prijateljstvima izvan posla i provoditi vrijeme uključujući se u druge hobije, vaši prijatelji će dobiti uvid u pozitivne učinke ove promjene i vjerovatno će i sami poželjeti iskoristiti te koristi.
Biti usmjeren na rješenja umjesto na probleme još je jedan način da prenesete svoje vrijednosti bez izazivanja odbrambenih reakcija kod svojih prijatelja. Na primjer, ako su previše uronjeni u posao i to je sve o čemu pričaju ili se žale, možete pokazati razumijevanje za te osjećaje i podijeliti ono što je vama pomoglo u ponovnom postavljanju prioriteta na stvari koje najviše cijenite u životu.
VW Mind: Postoje li načini da ljudi razgovaraju o tim pitanjima sa menadžerima, šefovima itd., kako bi bili sigurni da imaju podršku (ali bez toga da zvuče kao da im nije stalo do posla)?
Romanoff: Prije nego što se obratite šefu, identificirajte izvor problema. Jeste li previše povezani s poslom i preopterećujete se zbog samonametnutog pritiska? Ili se na vas postavljaju nerealna očekivanja iz vanjskih izvora poput vašeg šefa, tima ili kompanije? Obično postoji kombinacija pritisaka, i važno je prepoznati vlastitu ulogu u održavanju neuravnoteženog odnosa između poslovnog i privatnog života.
Ako pritisak dolazi iz vanjskih izvora, zakažite sastanak sa svojim šefom i pripremite prijedloge rješenja. Na primjer, možete zatražiti da se neki vaši zadaci delegiraju drugim članovima tima, fleksibilnije radno vrijeme kako biste mogli posvetiti više pažnje svojim prioritetima izvan posla (npr. više vremena s djecom, roditeljima, prijateljima ili hobijima), izmijenjeni raspored (npr. duži radni dani kako biste imali jedan dodatni slobodan dan), dodatni dan rada od kuće (kako biste smanjili vrijeme provedeno u putovanju, više vremena proveli s porodicom i smanjili izloženost stresorima na poslu), a na kraju možete zatražiti i slobodno vrijeme kako biste ponovo uspostavili ravnotežu i napunili energiju.
VW Mind: Koji su neki primjeri stvari koje vi redovno radite kako biste se opustili ili oslobodili stresa tokom ili nakon dugog radnog dana?
Romanoff: Da bih se opustila nakon dugog dana, obično idem u šetnju, trčim u Central Parku ili idem na čas vježbanja. Volim kuhati i pozivati ljude na večeru. Zajedničko iskustvo uživanja u obroku jedan je od mojih omiljenih načina da okupim ljude, povežem se i provedem vrijeme s važnim osobama u svom životu.
VW Mind: Koje prakse brige o sebi naši čitaoci mogu redovno uključiti nakon dugog radnog dana?
Romanoff:
- Pokrenite svoje tijelo: Izađite u šetnju, zakažite čas vježbanja ili idite na trčanje. To će podići vaš nivo energije, promijeniti vašu perspektivu i ublažiti stres nakupljen tokom dana.
- Uzmite pauzu od ekrana: Ne zamjenjujte ekran računara u koji ste gledali cijeli dan televizorom ili telefonom kada završite s poslom. Umjesto toga, povežite se s prijateljem uživo, čitajte knjigu, kuhajte ili se bavite nekom aktivnošću. Može biti primamljivo upustiti se u pasivne aktivnosti zasnovane na ekranima kako biste se opustili nakon posla, ali dugotrajno korištenje ekrana dokazano dovodi do depresije, umora, poremećaja sna i stresa.
- Uključite se u aktivnost koja koristi vještine nevezane za posao: Na primjer, pripremite obrok i podijelite ga s partnerom ili prijateljem, slušajte muziku ili idite na neki događaj.
Autor: Andria Park Huynh
Preuzeto sa stranice: verywellmind.com
