Ogorčenost vodi do fizičkog oboljenja

Zbog neuspjelih ljubavnih veza, zbog brzog načina života, previše obaveza, a premalo vremena, zbog nedostatka materijalnih sredstava koji bi ispunili neke želje i sl., može nam se lahko desiti da smo često nervozni, očajni i ogorčeni. Međutim, previše ogorčenja može dovesti do bolesti

 Kada nam nešto ne ide onako kako smo zamislili, kada nižemo neuspjehe na ličnom ili poslovnom planu, javlja se nezadovoljstvo. U zavisnosti od naše ličnosti, na to ćemo reagovati na određeni način. Jedni će kukati nad svojom gorkom sudbinom, dok će drugi, ma koliko im teško bilo, uspjeti da se izvuku iz tog ponora i podići se čak i nakon teškog pada.Glavna razlika između jednih i drugih je što, oni koji uspjevaju da se oporave od neuspjeha i nastave dalje umiju sebi da oproste, ako su za taj neuspjeh sami krivi. Drugi, koji ne umiju da prepoznaju svoj udio u svom neuspjehu skloni su da za sve svoje nedaće krive druge. To je ono što ih čini ogorčenima.

Stalna ogorčenost može kao rezultat da ima stalni osjećaj ljutnje i neprijateljstva što, u slučajevima kad je veoma snažna, može negativno da utiče na fizičko zdravlje – tvrdi Karsten Vroš, profesor psihologije Univerziteta Konkordija i član istraživačkog centra za ljudski razvoj.U proteklih 15 godina Vroš je istraživao kako negativna osjećanja, poput tuge, utiču na ljude. U posljednje vrijeme posebno se fokusirao na uticaj ogorčenosti. Sa svojim kolegom Džesi Renaudom utvrdio je da je poraz najčešći uzrok ogorčenja, a da taj osjećaj prate ljutnja i optuživanje.

 – Dugotrajno gajenje osjećanja gorčine može dovesti do biološke disregulacije, koja se odražava na metabolizam i funkcionisanje organa i može da prouzrokuje fizičko oboljenje – kaže Vroš.Ogorčenje se može izbjeći ako se ljudi koji okuse poraz okrenu drugim načinima da ispune svoje ciljeve. Ako im to ne uspije, naučnici sugerišu da se bave nečim drugim što im je podjednako važno.