Perfeksionizam, zaokupljenost detaljima i pravilima, tvrdoglavost i kontrola su neke od osobina opsesivno-kompulsivnih osoba.
Vode uređen život ispunjen pravilima, detaljima i disciplinom. Određeni uspiješni ljudi bi mogli biti prototip ovakvog karaktera.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u neurotske, anksiozne poremećaje, karakteriše ga trajna preplavljujuća strepnja i intenzivni, iracionalni strahovi. OKP se razlikuje od drugih anksioznih poremećaja, kao što su fobije, panični napadi i sl. po neželjenim, ponavljajućim, prisilnim mislima-opsesijama.
Opsesivne misli
Opsesivne misli treba razlikovati od svakodnevnih briga i životnih problema, one se povezuju sa specifičnim sadržajima i strahovima od kojih osoba želi da pobjegne, da ih izbjegne ili potisne. Jedini preostali način da se oslobodi ovakvih misli vidi u izgradnji svakodnevnih rituala koji pomažu da se strah smanji, da se neutrališe, a opasnost izbjegne.
Ukoliko se neko plaši, na primjer bolesti, može opsesivno prati ruke kako bi neutralisao taj strah. Osoba, pri tom, uviđa da su ovi rituali pretjerani ili nerazumni, ali vjeruje da mora da ih obavi ukoliko želi da otkloni opasnost i umanji anksioznost. Zbog tako sniženog stepena kontrole, ovakve aktivnosti i rituali nazivaju se kompulzivnim ili prinudnim radnjama.
Opsesije su dakle, prisilne misli, mentalne slike, porivi koji se iznova javljaju u mentalnom životu osobe, a koje ona doživljava zastrašujućim i intrunzivnim. Opsesije ne zavise od volje i često je onaj ko od njih pati svjestan njihove neutemeljenosti i pretjeranosti, kritičan je u odnosu na njih, ali ih se ne može osloboditi.
Kompulzije su prisilne radnje, ponavljajuća iracionalna ponašanja ili mentalne radnje koje osoba osjeća da mora vršiti u cilju smanjenja neprijatnosti, odnosno teškoće izazvane opsesivnim mislima. Ponekad je doživljaj opisan poput neprijatnog osećaja da „je nešto krivo“, „nešto ne štima“ ili „nije kako treba“. Kompulzije, dakle, smanjuju napetost, proizvode osećaj olakšanja i relativne sigurnosti, na određeni period.
Neke od kompulzija su: ritualne radnje, izvođenje radnji po posebnom redoslijedu ili u ponavljanom broju puta, opsesivno čišćenje, provjeravanje već završenih i obavljenih radnji, uređivanje i slaganje npr. namještaja na poseban način (provjeravanje zaključanih vrata po nekoliko puta, provjeravanje da li je sve isključeno u kući više puta, brojanje bandera, preskakanje kocki na ulici, sabiranje registarskih brojeva i dr) .
Sadržaj opsesija može biti različit, često je povezan sa onim što se trenutno dešava u životu čovjeka. One mogu biti vezane za religiju, prenosive bolesti, vremenske neprilike i sl. U praksi, najčešće se sreću opsesije u vezi sa: gubitkom kontrole, smrću, detaljima i simetrijom, čistoćom i redom, zarazama i virusima, fizičkim povredama, gubitkom samokontrole, seksualnim i agresivnim sadržajima, odlukama koje treba donijeti i dr.Prisutan je i strah od pretpostavljene agresivnosti, povrijeđivanja drugih ili iznenadnog nekontrolisanog i društveno neprihvatljivog ponašanja.
Neuspjeh u formiranju kompulzija često dovodi do anksioznosti ili panike- dok život prema ritualima često dovodi do depresije. Mnoge osobe sa ovim problemima žive dugo godina bez traženja pomoći.
Sa druge strane, može se desiti da postoje slične bezazlene misli, koje mnogima padnu na pamet s vremena na vreme, ali nisu učestale i ne utiču na druge aktivnosti, na primer, briga o tome da li su zaključana vrata ili ugašena pegla. Ovakve brige i strahovi prestaju kada se izvrši provjera i ne mogu se definisati kao simptomi OKP-a.
Međutim, kada je u pitanju OKP, provjeriti jedanput nije rešenje. Opsesivne misli su mnogo upornije, više uznemiravaju, pa samim tim su potrebni kompleksniji i dugotrajniji rituali. To su rituali koji oduzimaju dosta vremena na dnevnom novou i bitno ometaju svakodnevno funkcionisanje, pa samim tim i društvene i porodične aktivnosti.
Neki od mogućih znakova opsesivno-kompulsivnog poremećaja :
– preokupacija redom, organizacijom, detaljima, pravilima ili rasporedima do te granice da je aktivnost i produktivnost značajno umanjena, što za posljedicu ima slabu funkcionalost na svim životnim poljima
– perfekcionizam koji ometa završavanje, ali i odpočinjanje zadataka
– izrazita posvećenost poslu i radnim zadacima bez odmora i opuštanja
– nefleksibilnost u mišljenju i ponašanju
Odnosi sa drugima
Opsesivno kompulzivne osobe su disciplinovane do rigidnosti koja je očevidna u ponašanju. Prema drugima se odnose na unaprijed uobličen način i ne mogu lahko da se opuste u kontaktu zato što stalno brinu i osjećaju da je nešto ostalo da se uradi. Takvi rituali sa unaprijed određenim ponašanjem ne ostavljaju prostora da se uzme u obzir reakcija drugog.
Opsesivno-kompulzivni tip ličnosti sklon je da gradi odnose sa ljudima koji u njegovim očima simbolizuju autoritet, što ne mora biti očigledno, naročito ako poseduje pasivno agresivne crte, što je čest slučaj.
Odnosi koje gradi naginju formalnosti. Sklon je kretanju i druženju u krugu koji ima potpuno određene ciljeve, ali ne i mnogo blisko ponašanje. Teško se prilagođava promjenama i upušta u nepoznato i nepredvidljivo zbog jake potrebe za kontrolom. Konstantna napetost i tenzija otežava stvaranje novih odnosa i razvoj postojećih.
Opsesivno – kompulzivni poremećaj na poslu
Ovaj tip ličnosti karakteriše perfekcionizam, pridavanje pažnje detaljima i zadovoljstvo koje proizilazi putem opsesivno kompulzivnih rituala. Ukoliko ove karakterne crte nisu previše izražene može biti vrlo dobar saradnik, naročito za poslove koji zahtijevaju obraćanje pažnje na detalje i poslove koji su u vezi sa ustaljenom rutinom.
Kao lider, neće donositi odluke dok ne razmisli o svim mogućim ishodima iste, kako stvari ne bi izmakle rutini, tačnije kontroli, koju želi maksimalno da posjeduje.
„Radoholičari“ su najčešći naziv za ovakav tip ličnosti. Najbolje funkcionišu u kombinaciji sa liderom koji ima jasnu misiju i velike ideje, ali ne i vremena i/ili sposobnosti da proračuna detalje te ideje, što će kao zadatak opsesivno kompulsivni tip ličnosti najbolje uraditi.
Problemi nastaju kada njihova rutina mora da bude izmijenjena ili kada odluke moraju donijeti veoma brzo i sa mnogo neizvjesnosti. Maksimalna efikasnost zavisi od radnih uslova i opisa radnog mesta.
Opsesivno-kompulzivni tip će biti izuzetno dobar saradnik onda kada se bavi ahiviranjem, katalogiziranjem, slaganjem ili, u najširem smislu, uvođenjem reda u haos. Ukoliko nekog zanima informacija od prije dvije ili više godina, opsesivni radnik će mu kopiju donijeti u rekordnom vremenu, s obzirom da je sva dokumentacija složena po obrascima i logici koju često samo ona zna i razumije.
Sa opsesivno kompulzivnim liderom se dobro slaže zavisni tip ličnosti; ovom prvom nije teško da bezbroj puta ponovi zavisnom tipu kako da obavi određeni posao, jednako kao što ovom drugom nije teško da bezbroj puta pita za instrukcije.
Ukoliko se opsesivno kompulzivni tip ličnosti nađe u situaciji u kojoj mora da u relativno kratkom vremenskom periodu osmisli radikalne promjene i da ih u timskom radu sprovede u djelo, primijetiće se njegova nesigurnost i potreba da se poslovi ove vrste odlože dok se ne procijene svi mogući ishodi. Na poslu na kome se cijeni brzina, postavljanje opsesivno-kompulzivnog tipa ličnosti za lidera, znači ograničiti ga.
Ovaj tip vođe ne eksploatiše svoje podređene, on sam neće tražiti od svog radnika da radi više nego on sam. Međutim, tenzija nastaje iz razloga što on teško razumije, pogotovo ako su opsesivne crte praćenje narcizmom, da njegovu potrebu za perfekcijom ne dijele i njegovi radnici. Tada će pokušati da sprovede kontrolu nad greškama svojih radnika, koje ovi po pravilu teško podnose.
Učestalost opsesivno-kompulsivnog poremećaja
OKP se najčešće javlja tokom adelescencije ili ranog odraslog doba, između 18 i 25 godine, nerijetko postoji i tokom djetinjstva. Studije pokazuju da od OKP-a pati između 2% i 3 % populacije, a oko 1% djece i adolescenata.
Treba imati u vidu da mjerenjima odmaže činjenica da se osobe koje pate od OKP-a toga stide, kriju svoje simptome, jer ocjenjuju svoje ponašanje kao besmisleno i pretjerano. Nerijetko su same opsesije povezane sa idejom da će se osramotiti i ponašati neprilagođeno, da će ih drugi zbog toga odbaciti, kao posledica ovog straha javlja se izolacija i povlačenje. Sve su ovo razlozi zašto ovaj poremećaj ostaje neprimjećen, a često i ne prihvaćen od strane sredine.
OKP i psihoterapija
Postavljanje visokih ciljeva i stremljenje ka njima je pozitivno, ali treba da bude u skladu sa stvarnošću. Međutim, ukoliko je neko perfekcionista u svim životnim oblastima, neispunjavanje sopstvenih previsokih standarda može dovesti do anksioznosti i ozbiljnijih problema. Takva osoba postaje previše samokritična, gubi samopouzdanje i vremenom stvara kompulsivne potrebe.
OKP se nekada javlja iznenada, ali češće nastaje postepeno, godinama. Simptomi mogu početi od bezazlenih rituala koji vremenom prerastaju u obavezu i dominiraju životom sve dok ne postanu ozbiljan problem.
Opsesivne misli i kompulzije imaju svoje emocionalne posljedice: od osjećaja stida, nesanice i strahova, do depresivnog stanja i preplavljujuće anksioznosti. Psihoterapija je od velike pomoći u prevazilaženju ovog stanja. Do promjene u razmišljanju i ponašanju dolazi putem ohrabrenja klijenta da prepozna, shvati problem i radi na njemu.
(psiholog.ba/b92.net)
