Zabavne aktivnosti za razvoj mladih umova!

Kada vam neko kaže učenje,  prvo na što pomisli većina ljudi jeste škola. Obrazovanje počinje sa prvim razredom osnovne škole. Učenje počinje sa upisom u prvi razred osnovne škole. Za većinu roditelja ,polazak u školu prelomni je trenutak u životu.Veliki je to događaj i za roditelje i za djecu. Vrijeme je da dijete počne da uči, da saznaje nove stvari.Vrijeme je da se i roditelji više angažuju i da pored učitelja ili učiteljice i sami pomažu u poduci svoga djeteta. No, da li aktivno učenje djeteta  počinje tek sa polaskom u školu ili bi možda trebalo početi mnogo ranije?

Moderna nauka došla je do iznenenađujućih otkrića – mozak djeteta je, zapravo, napogodniji za oblikovanje, odnosno poduku i usvajanje novih vještina u predškolskom periodu. Posljednjih godina objavljeni su rezultati brojnih studija koje su dokazale da su rane godine života ključne za intelektualni i emocionalni razvoj djeteta. Kada je u pitanju njega bebe i uopće briga o malom djetetu, većina roditelja zna da je jako važno da mnogo grle i miluju dijete, da su taj tjelesni kontakt i komunikacija sa djecom izuzetno važni za emocionalni razvoj. Ipak, koliko se u svakodnevnom druženju roditelja i djece poklanja pažnje intelektualnom razvoju?

Nepravedno se učenju i radu sa djecom predškolskg uzrasta pridaje malo važnosti.Djeca koja su upisana u vrtić imaju priliku za to, ali šta je sa svom onom djecom koja nisu? Postoji rješenje za to: potrebno je samo da imate volje da radite sa svojim djetetom i da ste raspoloženi za igru!

Danas nam je dostupna brojna literatutra koja nudi pregršt ideja za rad sa djecom u okviru vašega doma, u prirodi i sl. Neke od tih aktivnosti usmjerene su na razvijanje koncentracije i pažnje kod djeteta, na jačanje memorije, kreativnosti, opismenjavanje , …Temelje uspjeha u školi postavit ćete već u prvim godinama života vašega djeteta.

Šta, zapravo, znači podučavanje djece u dobi od jedne, dvije, tri ili pet godina….? U ovoj dobi igra je najvažnija aktivnost koju dijete može da ima. Putem igre, obezbijedite mu  priliku da stekne nova znanja i razvija nove vještine. Vaš je zadatak da djetetov mozak što više stimulišete putem boja, zvukova,  raznovrsnih aktivnosti u kojima će dijete uposliti svoje ruke i samo praviti, graditi, oblikovati i razmišljati šta i na koji način da nešto uradi. Nudimo vam nekoliko savjeta šta bi to bilo najkorisnije da ponudite svojim mališanima:

1.            Čitajte svojoj djeci! Čitajte im i pričajte priče (osobito se trudite da to često budu priče sa određenom moralnom poukom), i uvijek se trudite da nađete vremena za to, makar pola sata na dan. Ako mislite da su knjige skupe i da si to ne možete priuštiti, obradovat će vas činjenica da djeci nije važno ako im istu priču iznova i iznova čitate. Oni se služe maštom i uvijek jednako uživaju u njoj. Jedna kvalitetna knjiga priča za djecu, priuštit će vašoj djeci bezbroj radosnih trenutaka, a o koristima druženja sa knjigom da ne govorimo. Istraživanja su pokazala da djeca kojima se čita i koje se poticalo na čitanje kad su jednom i sama savladala slova, imaju mnogo bogatiji vokabular i poznaju mnogo više pojmova nego ostala djeca.

2.            Djeca uživaju da šaraju po papiru. Potičite dijete da šara, crta, a kasnije i pokuša precravati slova. Ni jedno dijete se sa olovkom ne bi trebalo susresti tek po polasku u školu! To ne znači da djecu trebate forsirati ka učenju pisanja i čitanja u dobi kada ono za to nije spremno (čak možete i prouzrokovati štetu, jer se razvoj ne može forsirati),ali mu omogućite da šara , da crta oblike kakve želi, da se koristi bojicama (za malu djecu voštane bojice su među najboljim rješenjima). Na ovaj način dijete razvija grafomotoriku, ali i koncentraciju, kreativnost, te uči da se izražava na papiru.

3.               Smjese za modeliranje, kao što su plastelin, play – doh ili glinamol omogućit će najzabavnije aktivnosti koje će djecu okupirati  satima! Sticanje novih iskustava putem taktilnog osjeta jako su važni za razvoj djece, a osim toga ovakve igre utiču pozitivno na razvoj sitne motorike šake.

4.             Razne vrste slagalica, puzzle, ili kocke za konstruisanje su idealno rješenje ako želite da vaše dijete razvija  koncentraciju i pažnju , što je od izuzetne važnosti kada krene u školu. Pri izboru puzzli i slagalica, vodite računa da odgovaraju uzrastu djeteta, jer ukoliko su suviše komplikovane za njega,dovest će do toga da se osjeća isfrustrirano i obeshrabreno, te da ubrzo odustane.

Nije svaka aktivnost za svaki uzrast. Ne opterećujte dijete nečim čemu nije doraslo. Ako vidite da se muči sa određenom aktivnošću ili slagalicom, vjerovatno to i nije za njega u tom tenutku. Odložite je, ponudite mu nešto jednostavnije.

5.            Ne smijemo zaboraviti tjelesni odgoj koji od velike važnosti! Kad god je to moguće, priuštite djeci boravak na svježem zraku. Igre sa loptom, vožnja bicikla, trčanje, igra školice i brojne druge igre koje djeca sama najbolje znaju, nezamjenjiv su izvor radosti, ali i puno korisnije od pretjeranog gledanja crtića ili igranja igrica za računarom.

6.            Uključite dijete u svakodnevne aktivnosti u vašem domu. Razgovarajte često i ne uskraćujte djeci odgovore na njihova pitanja o svemu i svačemu, kojih će osobito mnogo biti između četvrte i pete godine.Neka odmalena učestvuju u svim dnevnim obavezama i organizaciji rada vaše porodice i pomažu vam koliko mogu.  Ako ste u prirodi, razgovarajte o onome sto vidite, o bojama, mirisima, dopustite djetetu da osjeti pod prstma sve što ga zanima.

7.             Ne štedite ih obavljajući umjesto njih ono što bi mogli i sami – oblačenje, hranjenje, pospremanje svojih igračaka, obuvanje obuće kada krenu van…Svaku djetetovu inicijativu da samo nešto uradi spremno dočekajte i podržite. Nekada vam se možda žuri ili nemate strpljenja gledati ga kako sporo obavlja ono što biste vi za čas – ipak, zapamtite, to vam se dugoročno isplati, jer potičete dijete ka osamostaljivanju. Sebi olakšavate posao, a u svome mališanu razvijate osjećaj lične vrijednost jer on/ona mnogo toga može i radi sam/a!

 

Pripremila:

Jasna P. Subašić, dipl. psiholog