Anorexia nervosa je poremećaj hranjenja kojeg obilježava svojevoljno gladovanje. (Anorexia sama po sebi označava smanjenje apetita, a ovo je jedna podvrsta tog poremećaja.)
Riječ je o složenoj bolesti, koja sadrži psihološke i sociološke komponente.
Anoreksiju najčešće obilježava sljedeće:
1. Odbijanje osobe da održava tjelesnu težinu na normalnom nivou za dob i visinu, ili iznad tog nivoa.
2. Intenzivan strah od dobivanja težine ili debljanja
3. Poremećaj percepcije vlastite težine ili oblika tijela, neprimjeren utjecaj tjelesne težine ili oblika na procjenu samog sebe, ili nijekanje ozbiljnosti niske tjelesne težine.
4. Kod žena koje još nisu prošle menopauzu, odsutnost najmanje tri menstrualna ciklusa za redom.
Primarne fiziološke karakteristike anorexie nervose su:
1. dobrovoljno izgladnjivanje
2. pretjerana sklonost tjelovježbi
3. opsesivno-kompulsivna ponašanja povezana s hranom i konzumacijom hrane, te fizičkom aktivnošću.
Opasnosti od anoreksije
Anoreksija negativno utječe na imunološki sistem, te središnji živčani sistem. Također se smatra da je povezana s abnormalnostima u lučenju serotonina i dopamina.
Anoreksija ima najvišu stopu smrtnosti od svih psiholoških bolesti. Izgladnjivanje izaziva prekid rada važnih organa. Srčani napad je jedan od najčešćih uzroka smrti kod osoba koje pate od poremećaja prehrane. Ljudi mogu umrijeti od poremećaja prehrane s bilo kojom tjelesnom težinom.
Još jedna opasnost od anoreksije je osteoporoza, zbog niskog nivoa konzumacije kalcija.
Budući da anoreksiju prati depresija, rizični faktor predstavlja i samoubistvo. Otprilike 25% svih anoreksičara pokuša samoubistvo, a otprilike 50% smrti anoreksičara rezultat je samoubistva.
Psihološki učinci anoreksije
Anoreksija nervosa mijenja vlastitu tjelesnu predstavu osobe do te mjere da osoba sebe doživljava debelom bez obzira na svoju pravu težinu. Ta iskrivljena slika tijela izvor je značajne anksioznosti, i oboljele osobe smatraju da je rješenje gubitak težine. Međutim, anoreksija mijenja tjelesnu sluku o sebi do te mjere da mnogi anoreksičari ne vide istinu o sebi čak ni kad se pogledaju u ogledalo. Stoga, čak i kada postignu prvobitno željenu težinu, anoreksičari se ipak osjećaju predebelima i smatraju da trebaju nastaviti s gubitkom težine. Za anoreksičare nemoguće je biti premršav.
Mršavljenje se obično smatra pobjedom, a debljanje porazom. «Kontrola» je čimbenik čvrsto povezan s anorexiom nervosom, i anoreksičari obično imaju visok osjećaj kontrole nad svojim životima.
Čest je slučaj da pored anoreksije nervoze, osoba boluje i od drugih psiholoških poteškoća i mentalnih bolesti. Javlja se depresija, autodestruktivnost i opsesivno-kompulsivno razmišljanje. No, nemaju svi anoreksičari drugih problema.
Mnogi anoreksičari dostižu nizak nivo tjelesne težine kad je potrebna hospitalizacija i prisilno hranjenje, i to dugoročno, ili ponovljeno, budući da se katkad žele izgladniti do smrti.
Neki anoreksičari povremeno iskazuju i bulimična ponašanja – pretrpavanje jelom i redovito ili neredovito pročišćavanje povraćanjem i/ili laksativima. Neki ljudi prelaze s anoreksije na bulimiju. Oni koji su iskusili obje bolesti tvrde da bulimija izaziva veću mentalnu patnju.
Anoreksičari priznaju svoju bolest do različitog nivoa – u jednom ekstremu, ne smatraju svoju bolest opasnom i odbijaju da ih nazivaju psihološki bolesnima; u drugom ekstremu, razumiju i prihvaćaju da imaju problem, no anoreksija ipak preuzima kontrolu nad njihovim mislima.
Socijalni faktori
Masovni mediji i reklame koje naglašavaju kozmetičke proizvode i ljepotu često se povezuju s poticanjem poremećaja prehrane kod tinejdžerki.
Posljednjih godina, Internet je omogućio anoreksičarima i bulimičarima da komuniciraju jedni s drugima izvan tretmanskog okruženja. Ako je anoreksičar već socijalno povučen, takva mreža prijatelja može mu pomoći u povratku u društvo. No, Internet je i moćno sredstvo izolacije. Neki web siteovi čak promoviraju anorexiu nervosu kao «alternativni životni stil» (pro-ana).
Rizični faktori
Iako se anoreksija javlja u svim demografskim grupama, čini se da je daleko češća u nekima od njih:
1. Spol: 95% oboljelih od anorexie nervose su žene. No, muškarci se rjeđe oporavljaju od bolesti, jer ne prijavljuju simptome.
2. Dob: anoreksija nervosa najčešće se javlja u dobi od 10 do 25 godina. Obično je se smatra bolešću tinejdžerki. No, ljudi u bilo kojoj dobi mogu oboljeti. Najčešće se javlja u pubertetu, ili tokom prijelaza iz škole na fakultet. No, i mlađa djeca mogu iskazivati simptome anorexie nervose; bolest je primijećena i kod djece od 3 do 5 godina. (primjerice, ako je majka opsjednuta težinom, kćer se može početi vagati).
3. Sportaši mogu biti skloniji razvoju bolesti, najčešće oni čiji sportovi zahtijevaju vitak stas, primjerice plivači, gimnastičari, a također i plesači ili modeli. Pretjerana fizička aktivnost može biti simptom anorexie nervose.
4. Anoreksija se češće javlja među vrlo inteligentnim osobama;
5. Osobe koje su propatile traumatske doživljaje u djetinjstvu, primjerice seksualno zlostavljanje, sklonije su razvoju anorexie nervose.
Pokazatelji:
Fizički
1. osoba je premršava i čini se da mršavi
2. ima suhu, žućkastu kožu i gubi kosu
3. pati od lošeg zdravlja i ima upale oči
4. po tijelu ponekad raste tanki sloj dlake koji je prirodna fiziološka reakcija na teško izgladnjivanje, čija je svrha čuvanje tjelesne topline u nedostatku tjelesne masti
5. ponekad pada u nesvijest
6. javlja se odsutnost menstruacije, zvana amenoreja.
Psihički
1. osoba taji svoje prehrambene navike, nastoji ne jesti u društvu drugih
2. jede na ritualistički način (mali zalogaji, reže hranu u male komadiće i sl).
3. gleda čeznutljivo hranu, ili joj poklanja abnormalnu pažnju, ali je ne jede
4. kuha sjajne obroke za druge, ali sama ne jede
5. kaže da je predebela iako nije
6. često razgovara o hrani i jedenju
7. planira obroke danima unaprijed
8. posjeduje veliko znanje o energetskoj vrijednosti hrane
9. zloupotrebljava laksative
10. perfekcionist je
Tretman
Uspješan tretman i oporavak od anoreksije mogući su, ali mogu potrajati godinama. Što se ranije intervenira, tretman će biti uspješniji. Ponavljamo, anoreksija nervosa ima najvišu stopu smrtnosti od svih mentalnih bolesti – čak 20% anoreksičara umire od komplikacija nastalih uslijed bolesti, obično od zatajenja srca ili nekog drugog organa. Kad anoreksičar dođe do određene težine, smrt postaje vrlo stvarna mogućnost. Znak opasnosti je kad se indeks tjelesne mase spusti na 12 do 12,5 (normalne vrijednosti su od 19 do 23, većina modela ima 17).
Liječenje može uključivati hospitalizaciju, psihoterapiju, posebne centre za tretman anoreksije, i porodično savjetovanje. Prakticira se i prepisivanje psihotropnih lijekova i antidepresiva.
Anoreksiju je vrlo teško liječiti, jer bolesnici niječu da su bolesni, ili to prihvaćaju, ali ne vide ništa loše u svom izboru «životnog stila».
Drugi problem u tretmanu anoreksije je učestalost recidiva. Za neke ljude, anoreksija može biti kronična bolest. 35% bivših anoreksičara doživi recidiv.
Najbolji način na koji okolina može pomoći anoreksičarima jest da im poklanja bezuvjetnu ljubav i suosjećanje. Problem anoreksije nije toliko u hrani, koliko u psihološkoj potrebi osobe za sigurnošću.
Važno je zapamtiti da je anoreksija opasna bolest koja znači da osoba u sebi stalno pati, pa je važno ne odlagati traženje pomoći.
U radu s anoreksičarem , važno je zapamtiti da je vrlo opasno «jednostavno ga prisiliti» na hranu, bez druge podrške. Za anoreksičare, prehrana nije tako lagana kao drugim ljudima.