U osnovi karaktera histerične osobe leži psihička nezrelost, osobito u oblasti osjećanja i nagona. Takve osobe imaju stalnu želju za isticanjem i skretanjem pozornosti na sebe.
Riječ histerija potiče od grčke riječi “histera” što znači maternica. Još u su stari Grci smetnje histerične naravi uočili prvo kod mladih udovica, pa su tako poremećaj vezali s lošim seksualnim životom. Stoga se dugo mislilo da od histerije boluju samo žene, međutim, histerija može pogoditi oba spola.
Možemo razlikovati histerični karakter, histerične napadaje i oduzetost. Histerični karakter je podloga na kojoj u određenim uvjetima mogu nastati histerične krize. U osnovi histeričnog karaktera leži psihička nezrelost, osobito u oblasti osjećanja i nagona. Takve osobe imaju stalnu želju za isticanjem i skretanjem pozornosti na sebe. Svi njihovi doživljaji imaju dramatičan karakter, njima se uvijek nešto neobično dešava, ne mogu se odlučiti na brak jer odjednom imaju bezbroj ponuda. To je dječiji način reagiranja, želja da budu u centru pažnje i da im se svi dive.
Histerični napad uvjetovan je nezadovoljstvom zbog neispunjene želje ili kao odbrana od eventualne kazne. Napad se uvijek dešava uz prisutnost drugih osoba (za razliku od epileptičnog), i to obavezno i osobe od koje se očekuje pohvala ili kazna. Bolesnik pada (ali se nikad ne ozlijedi), počinje udarati nogama i rukama, uvijati se cijelim tijelom i škripati zubima. Pri tom drži čvrsto zatvorene oči. Napad traje 60 minuta ili čak i duže, sve dok osobe koje su promatrači situacije ne shvate što je razlog napada i kakvi su zahtjevi bolesnika.
Histerične oduzetosti nastaju iznenadno, ali ne postoji oštećenje živaca, mišića ili zglobova. Oduzeti organ ili čulo ukazuje na razloge nastajanja. Ukoliko je to ruka, onda se nešto nije htjelo ili nije trebalo učiniti, noge se oduzimaju kako bi se odgodio odlazak na mjesto gdje se mogu očekivati neugodne situacije. Gubitak moći govora se događa kada se nešto ne smije reći.
Histerija je ozbiljna smetnja i njeno liječenje nije jednostavno. Histerični napad ili oduzetost mogu se popraviti i izliječiti (često vrlo brzo i uspješno). Međutim, histeričani karakter, ostaje i poslije napadaja. Ukoliko je moguće, potrebno je izvršiti preorijentaciju cjelokupne osobe i karaktera. Grubi postupci ili tvrdnje da je neka osoba histerična samo pogoršavaju bolesnikovo stanje. Zbog toga je histeričnim osobama potrebna stručna pomoć.