Home
 

Jeste li opsesivno-kompulzivni?

Termin opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD ili Obsessive-compulsive disorder) u današnje  se vrijeme najčešće pripisuje osobama koje pretjerano vode računa o higijeni i paze na urednost.

Riječ je o poremećaju koji po suvremenim klasifikacijama spada u grupu anksioznih poremećaja, a njegove su glavne karakteristike ponavljajuće opsesivne misli i/ili kompulzivne (prisilne) radnje te intenzivan osjećaj anksioznosti.

Osobe s ovim poremećajem ličnosti iskazuju preokupiranost s redom, urednošću, kontrolom nad okolinom i međuljudskim osjećajima, po cijenu prilagodljivosti, otvorenosti i učinkovitosti. Ovakvo ponašanje se javlja u ranoj odrasloj dobi, a može se ispoljavati na nekoliko različitih načina.

Jesam li ugasio/la svjetlo / isključila peglu iz struje?

–  Bezazlena misao koja svakome od nas padne na pamet s vremena na vrijeme. Međutim, kod osoba koje pate od OCD-a može pokrenuti osjećaj anksioznosti i kompulzivnog ponašanja koje karakteriziraju tri osnovna elementa; prvi je opsesivna misao ili mentalna slika.

Opsesije su neugodne i uznemirujuće ideje, misli, slike ili impulsi koji neprestano ulaze u um, stalno se ponavljajući –  podrazumijevaju strah da su predmeti, kao što su primjerice kvake na vratima, prekriveni bakterijama, zatim ideja da bi bliska osoba mogla  nastradati u saobraćajnoj nesreći i slično. Ukoliko vas takve misli počnu uznemiravati, moguće je da pokazujete znake poremećaja.

Drugi element je kompulzija i ima dva oblika – mentalno i fizičko provjeravanje. Učestala provjera da su ulazna vrata zaključana ili da su pećnica ili svjetla ugašena i slično odnosi se na pokušavanje ispravljanja, kao što je čišćenje nečega što se smatra prljavim.

Treći element je anksioznost koja često eskalira u teror, a izazvana je negativnim zaključcima izvedenim iz opsesivnih misli. Može biti povezana s depresijom, sramotom, bijesom i nesanicom. Emocionalne posljedice mogu biti strahovite. Za neke ljude se život može poremetiti u potpunosti, do te mjere da čak i izlazak iz kuće predstavlja veliki problem.

Postoje različiti tipovi OCD-a. Provjeravanje je li dječja sjedalica u automobilu dobro namještena,  je li isključen plin u kući ili jeste li ponijeli pasoše  sasvim je normalna pojava, ali često ponavljanje ovih briga, kao i pretjerana uznemirenost zbog toga mogu biti znaci poremećaja.

Pranje ruku više od 20 puta dnevno, izbjegavanje dodirivanja kvake ili fizičkog kontakta a bilo čim što se smatra potencijalno zaraznim mogu OCD pretvoriti u ozbiljniji problem – agorafobiju.

Najčešći znakovi ovakvog ponašanja su:

  • preokupacija detaljima, pravilima, redom, organizacijom ili rasporedima što može biti toliko izraženo da osoba postaje manje učinkovita na određenim životnim područjima, radnom, porodičnom ili nekom trećem
  • perfekcionizam koji ometa završetak započetog zadatka, sve mora biti detaljno i precizno razrađeno, ništa se ne prepušta slučaju, razrada do najsitnijeg detalja ide unedogled odgađajući time sam početak zadatka
  • izrazita posvećenost poslu i radnim zadaćama do stepena  koji isključuje odmor, opuštanje ili bilo kakvo opuštanje i uživanje
  •  pretjerano izražen osjećaj savjesti, skrupuloznosti i nefleksibilnost po pitanjima morala, etike ili životnih vrijednosti (tu ne spadaju spomenute pojave koje ima izvor u kulturološkom, socijalnom ili vjerskom nasljeđu), zato jer savršenstvo mora biti prisutno i na radnom, ali i na duhovnom planu, svaka pogreška, posebice ona na moralno-etičkom planu je nedopustiva
  • nesposobnost odbacivanja potrošenih ili istrošenih stvari čak i kada takvi predmeti nemaju nikakvih sentimentalnih vrijednosti
  • odbijanje rada ili suradnje s drugim ljudima osim ako svi ne radi baš “po njegovom”, jer nitko ne zna to tako dobro uraditi
  • škrtost i štednja novaca i sredstava na sebi, ali i na drugima jer se novac gleda kao vrijednost koju treba čuvati za buduće crne dane ili neku veliku katastrofu.

Jeste li razvili OCD?

Razvoj kompulzivno-opsesivnog poremećaja je kombinacija bioloških i psiholoških faktora, kao i događaja u životu. Točan uzrok bolesti  nije u potpunosti poznat psiholozima.

Visoki ciljevi u životu jesu pozitivna stvar, sve dok su u domeni realnosti. Međutim, ukoliko je netko perfekcionist u svim područjima života, neispunjavanje vlastitih previsokih standarda može dovesti do straha i poremećaja. Takva osoba postaje samokritična, gubi samopouzdanje i vremenom stvara kompulzivne potrebe.

OCD se nekada javlja iznenada, dok u drugim situacijama može nastajati postepeno, godinama. Simptomi mogu početi od bezazlenih rituala koji vremenom prerastaju u obvezu i dominiraju životom sve dok ne postanu ozbiljan problem.

Liječite se!

Za razliku od drugih poremećaja ličnost, kod ovog poremećaja osobe znaju da imaju problem kojim sami sebe koče i ne dopuštaju sami sebi da se dobro osjećaju. No, neophodno je prepoznati s čim se suočavate, kako biste se na vrijeme počeli liječiti. Međutim opsesivno-kompulzivni poremećaj je teško stanje da biste se s njim izborili sami.

Poremećaj se liječi uglavnom psihoterapijom, bilo individualnom ili grupnom.  Oporavak može biti dug i spor, ali znatno unapređuje kvalitetu života.

8. Marta 2012. AUTOR: KATEGORIJA: IzdvajamoMentalno zdravlje Comments

Top