Autor: Tiffany Sauber Millacci, Ph.D.
Preuzeto sa stranice: positivepsychology.com
Učenje je cjeloživotni poduhvat, i kako biste usadili i održali doživotnu ljubav prema učenju, motivacija je ključna.
- Inspirisati.
- Usaditi volju.
- Pobuditi uzbuđenje.
- Potaknuti radoznalost.
Ovo su uobičajeni ciljevi za mnoge nastavnike. Međutim, šta možete učiniti ako vašim učenicima nedostaje motivacija? Kako zapaliti tu vatru i spriječiti je da se ugasi?
Ovaj članak će objasniti i pružiti primjere unutrašnje i vanjske motivacije u učionici. Dalje, ponudit ćemo konkretne metode koje možete odmah koristiti u svojoj učionici kako biste motivisali one koje je teško motivisati. Počnimo!
Nauka o motivaciji
Aktivnosti usmjerene prema cilju pokreće i održava motivacija. “Motivacijski procesi su lični/unutrašnji utjecaji koji dovode do ishoda kao što su izbor, trud, upornost, postignuće i regulacija okoline” (Schunk & DiBenedetto, 2020). Postoje dvije vrste motivacije: unutrašnja i vanjska.
Unutrašnja motivacija je interna za osobu.
Na primjer, možete biti motivisani da postignete zadovoljavajuće ocjene na kursu stranog jezika jer zaista želite postati tečni u tom jeziku. Ovakvi učenici su motivisani svojim interesom, uživanjem ili zadovoljstvom koje osjećaju pri učenju materijala.
Nije iznenađujuće da je unutrašnja motivacija u skladu s boljim rezultatima i predviđa uspjeh učenika i viša postignuća (Ryan & Deci, 2020).
Vanjska motivacija proizlazi iz vanjskog izvora i uključuje nagradu koja zavisi od postignuća (Benabou & Tirole, 2003).
Na primjer, učenik može biti motivisan da postigne zadovoljavajuće ocjene na kursu stranog jezika jer dobija opipljivu nagradu ili pohvale za dobre ocjene. Njihova motivacija se temelji na postizanju vanjskih nagrada ili izbjegavanju kazni. Nagrade mogu uključivati i odobravanje drugih, poput roditelja ili nastavnika.
Teorija samoodređenja bavi se pitanjem zašto dolazi do određenog ponašanja i tvrdi da postoji više vrsta motivacije koje se nalaze na kontinuumu, uključujući vanjsku motivaciju, unutrašnju motivaciju i amotivaciju (Sheehan et al., 2018).
Kako motivisati učenike u učionici
Prema teoriji samoodređenja, postoje tri osnovne psihološke potrebe koje su ključne za motivaciju (Ryan & Deci, 2020):
- Autonomija
- Kompetentnost
- Povezanost
Studentska autonomija je vlasništvo koje preuzimaju nad svojim učenjem ili inicijativom.
Generišite autonomiju učenika uključivanjem u donošenje odluka. Pokušajte s kombinovanim učenjem, koje kombinuje lekcije za cijeli razred s nezavisnim učenjem. Naučite odgovornosti tako što ćete držati učenike odgovornima i modelirati te naglas razmišljati o svojoj odgovornosti.
Što se tiče kompetencije, učenici moraju osjećati da mogu uspjeti i napredovati. Pomoći učenicima da razviju svoje samopouzdanje je ključno. Pomozite učenicima da prepoznaju svoje snage i često se referirajte na te snage. Promovišite dječiji „growth mindset“ (mentalni sklop rasta).
Povezanost se odnosi na osjećaj pripadnosti i povezanosti učenika. Izgradite to uspostavljanjem odnosa. Olakšajte povezivanje među vršnjacima koristeći vježbe za izgradnju tima i potičući kolaborativno učenje. Razvijte svoj odnos sa svakim učenikom. Istražite interese učenika kako biste razvili zajedničke teme.
Načini na koje nastavnici mogu motivisati učenike
Motivisanje učenika dok podučavate neki predmet i istovremeno održavate upravljanje učionicom svakako je balansiranje. Pokušajte uvesti nekoliko prijedloga u nastavku i vidite šta će se dogoditi.
Odnosi
Prije svega, ključno je razviti odnose s učenicima. Kada učenici počinju formalno školovanje, trebaju razviti kvalitetne odnose, jer međuljudski odnosi u školskom okruženju utiču na razvoj djece i pozitivno utiču na rezultate učenika, uključujući njihovu motivaciju za učenje, ponašanje i kognitivne vještine (McFarland i dr., 2016).
Pokušajte provesti upitnike o interesima na početku školske godine. Trudite se da upoznate svakog učenika i pokažite svoj interes tako što ćete ih pitati o njihovom vikendu, sportskoj utakmici ili drugim aktivnostima u kojima učestvuju.
Fizičko okruženje za učenje
Modifikujte fizičko okruženje za učenje. Ko kaže da učenici moraju sjediti u jednoj liniji, svi okrenuti prema prednjem dijelu prostorije, ili čak na klupama?
Fleksibilno sjedenje je nešto što biste mogli pokušati. Učenici koji se osjećaju ugodno u prostoru za učenje su bolje angažovani, što vodi ka značajnijem i uticajnijem iskustvu učenja (Cole i dr., 2021). Možete pokušati implementirati jastuke, kauče, stolice bez naslona, ljuljačke, stolice na točkićima, stolice za skakanje ili čak bez stolica.
Uključite roditelje
Uključite roditelje i tražite njihovu pomoć kako bi podstakli učenike. Roditelji su ključni faktor u motivaciji učenika (Tóth-Király i dr., 2022).
Važno je razviti odnos s ovim ključnim saveznicima. Pokušajte pozvati roditelje s pozitivnim vijestima prije nego što ih kontaktirate s negativnim, kako biste izgradili efektivan odnos. Uključite roditelje tako što ćete im slati sedmični bilten ili ih pozivati u učionicu za posebne događaje. Obavijestite ih da ste tim i da imate iste ciljeve za njihovo dijete.
Relevantnost
Relevantnost materijala je ključna za usađivanje motivacije. Demonstriranje zašto je materijal koristan ili povezivanje materijala direktno s životima učenika neophodno je za privlačenje njihovog interesa.
Nije iznenađujuće da će učenik koji uči strani jezik, a ne koristi relevantan materijal, sporije savladati jezik i ostvariti svoje ciljeve (Shatz, 2014). Ako učenici ne razumiju važnost ili praktičnu primjenu onoga što uče, možda neće biti motivisani da uče.
Učenje usmjereno na učenike
Pristupi učenja usmjereni na učenike su dokazano efikasniji od pristupa podučavanja usmjerenih na nastavnika (Peled i dr., 2022).
Pristup usmjeren na učenike uključuje ih u proces učenja, dok pristup usmjeren na nastavnika podrazumijeva da nastavnik prenosi većinu informacija. Ovaj tip podučavanja zahtijeva od učenika da konstruiraju značenje iz novih informacija i prethodnih iskustava.
Autonomija
Dajte učenicima autonomiju i vlasništvo nad onim što uče. Pokušajte angažovati učenike kao direktore vlastitog učenja i zadavati aktivnosti temeljene na projektima.
Pronađite dodatne načine za integrisanje tehnologije. Govorite manje i podstaknite učenike da više govore. Uključivanje učenika u donošenje odluka i pružanje prilika da preuzmu vođstvo pogoduje okruženju za učenje usmjerenom na učenike.
Kolaborativno učenje
Kolaborativno učenje je definitivno strategija koju treba implementirati u učionici. Postoje i kognitivne i motivacijske prednosti kolaborativnog učenja (Järvelä i dr., 2010), a teorija socijalnog učenja je ključna perspektiva za ispitivanje motivacije u učionici.
Možete pokušati dodijeliti grupne ili partnerske zadatke gdje učenici rade zajedno na zajedničkom zadatku. Ovo je također poznato kao kooperativno učenje. Možete ponuditi prilike za rad u paru ili u malim grupama. Također biste trebali razmotriti omogućavanje učenicima da biraju svoje partnere ili grupe, kao i da im vi dodijelite partnere ili grupe.
Alternativni načini odgovaranja
Jeste li ikada imali poteškoća da navede učenike da odgovore na vaša pitanja? Ko kaže da učenici moraju odgovarati usmeno? Pokušajte koristiti alternativne metode odgovaranja, kao što su individualne ploče za pisanje, lični sistemi odgovaranja poput “clickera”, ili igre za odgovaranje učenika kao što je Kahoot!Quizlet je također efikasan način za dobijanje odgovora od učenika (Setiawan & Wiedarti, 2020). Korištenjem ovih alata svaki učenik može učestvovati, čak i oni stidljivi, a nastavniku omogućava da obavi formativnu procjenu cijelog razreda.
Nove metode podučavanja
Neka vaše metode podučavanja budu raznovrsne. Ako vam je postalo dosadno sa lekcijama koje predajete, vjerovatno je i učenicima postalo dosadno.
Isprobajte nove nastavne aktivnosti, poput pozivanja gosta predavača u učionicu ili implementiranja debata i igara u vaše lekcije. Zadovoljstvo nastavnika i učenika u učionici su pozitivno povezani, a entuzijazam nastavnika utiče na uživanje i nastavnika i učenika (Frenzel i dr., 2009).
Podsticanje učenika da postavljaju pitanja
Procesi u učionici, kao što su postavljanje pitanja i razgovori u učionici, igraju ključnu ulogu u prikupljanju dokaza o učenju učenika (Kippers i dr., 2018). Osim podsticanja učenika da odgovaraju na pitanja nastavnika, izazov može biti i poticanje učenika da postavljaju vlastita pitanja.
Kada učenici postavljaju pitanja, pokazuju da razmišljaju o svom učenju i da su angažovani. Nadalje, aktivno popunjavaju praznine u svom znanju. Doğan i Yücel-Toy (2020, str. 2237) navode:
“Proces postavljanja pitanja pomaže učenicima da razumiju novu temu, prepoznaju ideje drugih, procijene vlastiti napredak, prate procese učenja i povećaju svoju motivaciju i interes za temu pobuđivanjem znatiželje.”
Pitanja kreirana od strane učenika su ključna za efikasno okruženje za učenje. U nastavku je nekoliko savjeta kako motivisati učenike da postavljaju pitanja.
Usadite samopouzdanje i sigurno okruženje
Učenici trebaju osjećati sigurnost u svojim učionicama. Nastavnik može potaknuti ovo okruženje postavljanjem jasnih očekivanja o međusobnom poštovanju među učenicima. Uključite učenike u kreiranje ugovora ili normi za učionicu.
Povremeno se pozivajte na postavljeni ugovor ili norme u učionici kako biste pregledali očekivanja učenika. Rješavajte svako odstupanje od tih dogovora i često pohvalite učenike. Priznajte odgovore svih učenika, bez obzira koliko divlji ili van teme oni bili.
Grafički organizatori
Pružite učenicima grafičke organizatore poput KWL dijagrama. KWL dijagram pomaže učenicima da organizuju ono što već znaju, što žele naučiti i šta su naučili.
Alati poput ovih omogućit će učenicima da obrade svoje misli i pruže im vrijeme za postavljanje konstruktivnih pitanja. Pozivanje na ovaj dijagram omogućit će i stidljivijim učenicima da podijele svoja pitanja.
Podsticaji
Iako je unutrašnja motivacija poželjna (Ryan & Deci, 2020), podsticaji se također trebaju koristiti kada je to prikladno. Token sistemi, gdje učenici mogu zamijeniti bodove za predmete, su efikasna metoda za poboljšanje učenja i pozitivno djelovanje na ponašanje učenika (Homer i dr., 2018).
Opipljvi i nematerijalni podsticaji se mogu koristiti za motivisanje učenika ako nisu razvili unutrašnju motivaciju. Nematerijalni predmeti mogu uključivati ručak s nastavnikom, kupon za dovršavanje samo polovine zadatka ili priliku za sesiju “pokaži i ispričaj”. Naravno, stara dobra škrinja s blagom također može pomoći.
Ako učenici nisu voljni postavljati pitanja pred cijelim razredom, pokušajte implementirati veliki poster papir na koji učenici mogu zalijepiti ljepljive papiriće s napisanim pitanjima. Nastavnici se mogu kasnije referirati na ta pitanja i odgovoriti na njih u posebnom trenutku. Ova praksa se naziva “parking lot”. Također razmislite o omogućavanju učenicima da dijele pitanja u malim grupama ili s partnerima.
Motivisanje učenika u online nastavi
Kao i u učioničkom okruženju, odnosi su ključni za motivaciju učenika u online okruženju. Izgradite odnose tako što ćete upoznati interese svojih učenika. Utvrđivanje interesa učenika bit će ključ i u virtuelnom okruženju.
Pokušajte uključiti priliku za “pokaži i ispričaj” gdje učenici mogu pokazati i razgovarati o predmetima iz svog doma koji su im važni. Potrebno je također poticati odnose među vršnjacima, a postizanje ovog cilja u online učionici može biti izazovno. Ovdje je resurs koji možete koristiti za planiranje aktivnosti za izgradnju tima kako biste zbližili svoje učenike.
Sistemi odgovora bazirani na igrama, poput Kahoot-a, mogu povećati motivaciju. Ovi alati koriste gamifikaciju kako bi potakli motivaciju i angažman.
Podsticaji se mogu koristiti i u okruženju zasnovanom na računarima. Mnoge škole su se odlučile za korištenje nagrada u okviru Pozitivnih intervencija i podrške ponašanju (PBIS). Ovaj kurikulum potiče pozitivnu školsku kulturu i ima za cilj poboljšanje ponašanja učenika. Bodove učenici zarađuju ispunjavanjem očekivanja, a mogu ih zamijeniti za predmete u online prodavnici.
Kako biste dodatno razvili snažne odnose s učenicima i roditeljima, istaknite relevantnost materijala i usvojite pristup učenju usmjeren na učenike koji se bavi autonomijom. Također možete razmotriti uključivanje alternativnih metoda odgovaranja na pitanja, raznolikost u metodama podučavanja i implementaciju kolaborativnog učenja.
Možda korištenje kupona za nagrađivanje djece poput ovih može pomoći u povećanju motivacije. Nastavnici mogu prilagoditi kupone svojoj učionici ili podijeliti ove tačne kupone s roditeljima na roditeljskim sastancima kako bi pojačali trud djece u školi.
Zaključna poruka
“Zadatak modernog edukatora nije da siječe džungle, već da navodnjava pustinje.
C. S. Lewis
Iako znamo koliko je izazovno motivisati učenike dok podučavamo specifične predmete i istovremeno upravljamo učionicom, također razumijemo važnost motivacije.
Neki učenici će ući u vašu učionicu s već razvijenom unutrašnjom motivacijom, dok će drugi ući bez ikakve motivacije.
Nastavnici moraju biti sposobni podučavati svakoga ko uđe u njihovu učionicu i potaknuti motivaciju kod onih koji je nemaju. Motivisanje onih koji su teški za motivisati je izazov; međutim, može se postići.
Kao što je Plutarh tvrdio, bolje je razmišljati o obrazovanju kao o “vatri koju treba zapaliti” nego kao o “posudi koju treba napuniti”. U odgovaranju na potrebe učenika s malo ili nimalo motivacije, bit će potrebno više vremena, strpljenja i razumijevanja; ipak, implementacija nekoliko ovih strategija stavit će vas na brzi put ka paljenju te vatre.
