Pomoći djeci da postanu svjesna načina na koje misli mogu uticati na emocije i ponašanje jedna je od najvrijednijih lekcija koju im možemo ostaviti. U vrijeme kada je društveni, kognitivni i emocionalni razvoj ubrzan, preoblikovanje kontraproduktivnog razmišljanja i vjerovanja koja leže u osnovi tog razmišljanja ključni su za prevazilaženje emocionalnih i ličnih izazova koji se javljaju tokom djetinjstva. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može pomoći djeci da preoblikuju način na koji prepoznaju, tumače i procjenjuju svoje emocionalne i bihevioralne reakcije na negativna iskustva. Shvatanje da se emocije i ponašanja mogu regulisati i kontrolisati daje djeci osjećaj osnaženosti, što može dovesti do poboljšanja u samokontroli, regulaciji emocija, vještinama suočavanja i emocionalnoj svijesti tokom ovog kritičnog razvojnog perioda.
Ovaj članak će istražiti istraživanja i efikasnost kognitivno-bihevioralne terapije za djecu, probleme kod djece i tinejdžera koje KBT može pomoći da se riješe, te koristi od primjene KBT-a kod djece i adolescenata.
Da li je Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) efikasan oblik terapije za djecu?
Bihevioralne i kognitivne teorije ljudske psihopatologije u srži su kognitivno-bihevioralne terapije. Ciljajući više područja potencijalne ranjivosti razvojno prilagođenim strategijama i fleksibilnim intervencijskim putevima, KBT se pokazao kao efikasan tretman za širok spektar psiholoških problema kod odraslih. U posljednjim godinama, sve veći broj dokaza podržava efikasnost KBT-a kod djece i mladih za brojne poremećaje, uključujući, ali ne ograničavajući se na: depresiju, generalizirani anksiozni poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, školsku fobiju, poremećaje u ishrani, samopovređivanje i probleme u ponašanju (Scott, 2010).
Anksiozni poremećaji su najčešći oblik psihopatologije kod djece i adolescenata (Abbo et al., 2013). Kod djece se simptomi generaliziranog anksioznog poremećaja (GAP) često manifestuju kroz prekomjerno razmišljanje o zdravlju, zdravlju voljenih osoba, školi, mišljenju drugih i društvenim pitanjima. Zabrinutost zbog potencijalnih negativnih ishoda, u kombinaciji sa nedovoljno razvijenom sposobnošću suočavanja sa tim ishodima, može biti štetna za mlade ljude na više načina. Klinička ispitivanja su potvrdila efikasnost KBT-a u liječenju djece sa anksioznim poremećajima. Reinecke, Dattilio i Freeman (2003) otkrili su da 55-65% djece nakon tretmana više nije ispunjavalo kriterije za anksiozni poremećaj. Dodatno, rezultati ovog istraživanja su pokazali da KBT može pomoći čak i vrlo maloj djeci (mlađoj od 7 godina) u upravljanju umjerenom anksioznošću. Beck, Rush, Shaw i Emery (1979) predložili su da depresivne osobe imaju karakteristične misli i uvjerenja koja održavaju njihovo depresivno raspoloženje i ponašanja. Kada su depresivni, ljudi obično pamte loše stvari koje su im se dogodile, često zanemarujući dobre stvari.
Target (2002) je naveo da će oko 30-40% adolescenata doživjeti epizodu velikog depresivnog poremećaja u nekom trenutku, pri čemu su najsnažniji faktori rizika genetska predispozicija za depresiju i izloženost psihosocijalnom stresu kao što su razvod roditelja, gubitak voljene osobe ili zlostavljanje. KBT ima za cilj prepoznati i zamijeniti negativne misli, koristeći pozitivne bihevioralne vještine za stvaranje i održavanje pozitivnog raspoloženja i zdravih odnosa.
Garber, Clarke i Weersing (2014) ispitivali su efekat kombinovanja edukacije o depresiji i KBT-a u liječenju djece i adolescenata. Rezultati ove studije pokazali su da su grupni KBT programi smanjili učestalost depresije kod tretiranih adolescenata nakon 12 mjeseci, što ukazuje da školski KBT programi prevencije mogu biti obećavajući pristup za mlade ljude koji prijavljuju visoku stopu depresivnih simptoma. Višekomponentni KBT može dovesti do poboljšanja, redefinicije i preobražavanja kod djece sa ADHD-om (Braswell i Bloomquist, 1991). Ističući potrebu za postavljanjem zajedničkih ciljeva i obukom u upravljanju bijesom i društvenim vještinama, Braswell i Bloomquist su naveli da je KBT za djecu i adolescente s ADHD-om najkorisniji u grupnim tretmanima koji uključuju porodicu i nastavnike.
Koje probleme iz djetinjstva i adolescencije KBT najbolje rješava?
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) izaziva neprilagođene misli i neproduktivna ponašanja – zamjenjujući ih realističnijim obrascima razmišljanja i prilagodljivijim strategijama suočavanja (Scott, 2010). Ove prilagodbe mogu pomoći u promjeni simptoma niza problema povezanih s djetinjstvom i adolescencijom.
Poremećaji ishrane
Poremećaji ishrane su relativno česti i ozbiljni psihološki poremećaji koji se najčešće javljaju tokom adolescencije. Oko 40-60% djevojčica u dobi od 6 do 12 godina izražava zabrinutost u vezi sa svojom težinom, a oko 13% njih ima poremećaj ishrane do 20. godine (Smolak, 2011). Istraživanja o adolescentnim dječacima s poremećajima ishrane ukazuju da je prevalencija ovih poremećaja u porastu, pri čemu dječaci najčešće bivaju hospitalizovani zbog poremećaja ishrane u dobi od 13 godina (Stice, Marti, Shaw i Jaconis, 2010). Kognitivno-bihevioralna terapija za poremećaje ishrane bavi se iskrivljenim mislima o težini i slici o sebi kroz kontinuiranu kognitivnu restrukturaciju.
Adolescenti s ponavljajućim epizodama prejedanja pokazali su apstinenciju od prejedanja nakon grupnog KBT tretmana. Osim toga, KBT prilagođen za adolescente pokazao je značajna poboljšanja u dobitku na težini, održavanju težine i smanjenju poremećaja u ishrani na naknadnoj kontroli nakon 60 sedmica (Kass, Kolko i Wilfley, 2013).
Opozicioni prkosni poremećaj (ODD)
Disruptivna ponašanja, kao što su ispadi bijesa i agresije, među najčešćim su razlozima zbog kojih djeca bivaju upućena na vanbolničko liječenje mentalnog zdravlja (Sukhodolsky, Smith, McCauley, Ibrahim i Piasecka, 2016). Opozicioni prkosni poremećaj (ODD) je ponavljajući obrazac negativnog, prkosnog i neprijateljskog ponašanja prema autoritetima. Djeca s ODD-om mogu pokazivati širok spektar problematičnih ponašanja, od fizičke agresije, destruktivnosti, prkosa, ogorčenosti i neprijateljskog ponašanja prema vršnjacima, roditeljima, nastavnicima i drugim autoritetima (Lochman, 2011).
KBT se pokazao efikasnim u smanjenju ODD-a, pružajući metode putem kojih dijete može naučiti kako rješavati probleme i komunicirati na kontrolisan način. Battagliese i kolege (2015) otkrili su da je veće smanjenje agresivnih ponašanja nastalo kada je tretman primjenjivan u prisustvu roditelja ili staratelja kojem dijete vjeruje.
Namjerno samopovređivanje
Ponavljano namjerno samopovređivanje (NSP) obično počinje tokom ranih tinejdžerskih godina i snažno je povezano sa samoubistvom (Hawton i dr., 2015). Prosječna životna prevalencija NSP-a procjenjuje se da varira od 7,5% do 8% kod djece prije adolescencije, a povećava se na 12% do 23% kod adolescenata (Washburn i dr., 2012). NSP ponašanja mogu uključivati ponavljajuće udaranje glavom (češće kod male djece) do namjernog trovanja i rezanja. Kognitivno-bihevioralne terapije pokazuju potencijal u liječenju NSP-a – posebno dijalektička bihevioralna terapija (DBT), modifikovani oblik KBT-a koji se fokusira na vještine poput mindfulnessa, regulacije emocija i tolerisanja stresa.
Istraživanje Taylora i drugih (2011) ukazalo je na značajno poboljšanje ponašanja povezanog s NSP-om kod adolescenata nakon 8-12 individualnih DBT sesija. Ono što je ključno, napredak postignut tokom tretmana održan je i na naknadnim kontrolama.
Nisko samopoštovanje
Nisko samopoštovanje povezano je s nizom različitih psihijatrijskih dijagnoza, uključujući depresiju, opsesivno-kompulzivni poremećaj, poremećaje ishrane, samopovređivanje i zloupotrebu supstanci (McManus, Waite i Shafran, 2009). Taylor i Montgomery (2007) procijenili su efikasnost KBT-a u poboljšanju samopoštovanja kod depresivnih adolescenata u dobi od 13 do 18 godina. Rezultati ove studije ukazali su na to da je, u poređenju s interpersonalnom terapijom, KBT djelovao kao efikasan tretman u poboljšanju samopoštovanja kod adolescenata.
Mokrenje u krevet
Mokrenje u krevet, poznato i kao noćna enureza, potencijalni je izvor niskog samopoštovanja i povezano je s emocionalnim i bihevioralnim poremećajima. Iako je mokrenje u krevet najčešće kod mlađe djece, procjenjuje se da prevalencija mokrenja u krevet kod djece u dobi od 12 do 15 godina iznosi oko 3% (NICE, 2010). Ronen, Wozner i Rahav (1992) otkrili su da su djeca i adolescenti koji su liječeni kognitivno-bihevioralnom terapijom vjerovatnije bili suhi tokom tri uzastopne sedmice u poređenju s onima koji nisu primali nikakav tretman. Pored toga, oni koji su primali KBT imali su manju vjerovatnoću da dožive povratak simptoma u poređenju sa subjektima koji su koristili alarm za enurezu – metodu koja se često koristi u liječenju mokrenja u krevet. KBT takođe može pomoći u ublažavanju simptoma povezanih s mokrenjem u krevet, poput niskog samopoštovanja, anksioznosti i stida.
Nasilje
Nasilje je raširena pojava među djecom i adolescentima. Karakterizirano neravnotežom moći, agresivnim ponašanjem i ponavljajućim namjernim nanošenjem štete, žrtve nasilja u djetinjstvu izložene su većem riziku od problema sa spavanjem, samopovređivanja, anksioznosti i depresije (Wolke i Lereya, 2015). Berry i Hunt (2009) testirali su efikasnost KBT intervencija za adolescentne dječake koji su doživjeli nasilje u školi. KBT je značajno smanjio samoprijavljenu anksioznost i depresiju povezanu s nasiljem, a rezultati intervencije zadržani su i tri mjeseca nakon tretmana.
Zloupotreba supstanci
Period između 12. i 17. godine predstavlja kritičan rizik za početak zloupotrebe supstanci kod adolescenata (UNODC, 2018). Mnogi mladi koriste droge kako bi se nosili s društvenim i psihološkim izazovima koje mogu doživjeti tokom različitih faza prelaska iz adolescencije u odraslo doba. Istraživanja pokazuju da je KBT efikasna u liječenju zloupotrebe supstanci kod adolescenata. Međutim, kombinacija KBT-a s terapijom za podsticanje motivacije pokazala se podjednako efikasnom, a istovremeno osigurava da su adolescentni pacijenti motivisani da promijene svoje ponašanje i posvećeni liječenju prije nego što KBT počne (Hogue, Henderson, Ozechowski i Robbins, 2014).
Istraživanje o upotrebi KBT-a kod djece i mladih
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) stekla je popularnost sredinom i krajem 1970-ih godina. Postepeno širenje i razvoj postojećih bihevioralnih intervencija na kraju su doveli do multifunkcionalnog i široko primjenjivanog KBT-a kakvog danas poznajemo (Benjamin i dr., 2012). Prvobitno razvijena za primjenu kod odraslih, bilo je važno razmotriti na koji način se KBT može najbolje prilagoditi za primjenu kod djece i adolescenata. Ključne teorije kognitivnog razvoja sugerišu da su djeca, do trenutka kada dosegnu tinejdžerske godine, kognitivno sposobna nositi se s apstraktnim konceptima, razumjeti da se oni mogu mijenjati i o njima raspravljati te uspoređivati informacije iz različitih izvora kako bi donijeli odluke (Piaget, 1952).
Durlak i dr. (1991) proveli su opsežnu meta-analizu o uticaju dobi na efikasnost KBT-a. Analizom 64 studije koje su obuhvatile djecu u dobi od 4-13 godina otkrili su da, iako je KBT bio efikasan u svim dobnim skupinama, efekt za djecu u formalnoj operativnoj fazi (oko 11-13 godina) bio je dvostruko veći nego za mlađu djecu u preoperativnoj fazi. Rezultati ove analize sugerišu da je za efikasnost KBT-a potrebno prilagoditi i predstaviti materijal na odgovarajućem razvojnom nivou. Na taj način apstraktni koncepti mogu biti prevedeni na jednostavna sredstva primjerena dobi, poput umjetnosti ili igre (Vostanis i dr., 1996). KBT za odrasle uglavnom je verbalni proces, dok se za djecu ovaj pristup može modifikovati kako bi uključio jednostavniji jezik, metafore i vizualna pomagala. Metafore pružaju alternativne metode pomoću kojih se novi i složeni koncepti mogu predstaviti djeci na konkretne i razumljive načine. Barrett i dr. (2000) opisali su neproduktivne misli kao “uljeze u mislima” koje djeca trebaju uništiti, dok su Williams i dr. (2002) koristili analogiju dosadne pjesme koja se stalno ponavlja u mislima kako bi objasnili nametljive misli.
Djeca i adolescenti današnjice prva su generacija koja je zaista odrasla u tehnološki vođenom svijetu. S računarima, pametnim telefonima, laptopima i videoigrama koji postaju dio svakodnevnog života, istraživači su ispitivali može li upotreba poznate tehnologije biti korisna u psihološkom tretmanu mladih ljudi. Iako se tretmani zasnovani na računarima često dočekuju s ambivalentnošću i skepticizmom, početna istraživanja sugerišu da tehnologija može ponuditi mogućnosti za poboljšanje KBT prakse licem u lice i dosezanje djece kojoj dolazak na terapiju nije moguć (March, Spence, & Donovan, 2008). Studija slučaja koju su proveli March i dr. (2008) ispitivala je efikasnost internet-baziranog KBT programa za anksiozne poremećaje kod četverogodišnje djevojčice. Program se sastojao od deset sesija za djecu i šest sesija za roditelje, tokom kojih su odgovori djece i roditelja bilježeni online. Te odgovore je zatim pregledavao dječiji terapeut koji bi slao redovne poruke ohrabrenja, podrške i pomoći. Nakon tretmana, subjekt više nije bio selektivno nijem, a nivo anksioznosti se smanjio.
Iako su nedavna istraživanja o KBT-u vođenom tehnologijom ukazala na potencijalne prednosti, efikasnost tehnologijom zasnovanog KBT-a tek treba biti utvrđena i nije prikladna za svaki slučaj.
14 prednosti primjene kognitivno-bihevioralne terapije kod djece i mladih
1. Kognitivno-bihevioralna terapija poboljšava samokontrolu, percepciju lične efikasnosti, racionalne vještine rješavanja problema, socijalne vještine i učešće u aktivnostima koje donose osjećaj zadovoljstva ili postignuća (Clabby, 2006).
2. Djeca u dobi od 7-15 godina mogu doživjeti smanjenje anksioznosti, poboljšane vještine suočavanja i poboljšanu emocionalnu svjesnost i regulaciju nakon KBT tretmana (Suveg, Sood, Comer, & Kendall, 2009).
3. KBT može opremiti djecu vještinama potrebnim za razumijevanje i suočavanje s emocijama: djeca i adolescenti koji efikasno upravljaju svojim emocijama imaju 60% manju vjerovatnoću da razviju mentalne poremećaje u kasnijem životu (University of Cambridge, 2011).
4. Trauma-fokusirana KBT značajno poboljšava simptome PTSP-a i smanjuje depresiju povezanu sa zlostavljanjem, sram i štetna seksualna ponašanja kod djece mlađe od 7 godina (Cohen, Deblinger, Mannarino, & Steer, 2004). Takođe, Cohen i dr. (2004) otkrili su da uključivanje roditelja ili staratelja u TF-KBT dovodi do značajno većih poboljšanja kod traumatizirane djece u pogledu međuljudskog povjerenja i percipirane vjerodostojnosti.
5. Grupni KBT poboljšava izražajnost i socijalne vještine, dok smanjuje socijalnu anksioznost i samo-prijavljenu usamljenost kod mladih osoba u dobi od 11-18 godina s autizmom (PenCRU: Childhood Disability Research, 2017).
6. KBT se može prilagoditi kako bi se djeci koja ne mogu ili ne žele verbalizovati omogućilo izražavanje emocija na druge načine.
7. Ispitivanje školskih KBT programa pokazalo je poboljšanja u otpornosti, pozitivnom razmišljanju, povećanom osjećaju kontrole i smanjenju negativnog samogovora i neproduktivnih strategija suočavanja (Cunningham, Brandon, & Frydenberg, 1999).
8. KBT može poboljšati umjerenu do tešku ljutnju, razdražljivost i fizičku agresiju kod djece i adolescenata (Sukhodolsky i dr., 2016). Tokom KBT-a djeca mogu naučiti kako regulisati frustraciju, poboljšati vještine rješavanja socijalnih problema i vježbati asertivna ponašanja koja se mogu koristiti tokom sukoba umjesto agresije.
9. KBT je fleksibilan, a intervencije se mogu prilagoditi kako bi odgovarale razvojnom stadiju pacijenta za liječenje specifičnih poremećaja koristeći metode primjerene uzrastu.
10. Kognitivno-bihevioralna igra terapija (CBPT) može se koristiti u liječenju selektivnog mutizma, anksioznih poremećaja, separacijske anksioznosti, seksualnog zlostavljanja, problema sa spavanjem, problematičnog ponašanja i efekata razvoda roditelja kod male djece (Knell, 1999). Tokom CBPT-a koriste se alati primjerene uzrastu kako bi se odigrale situacije koje prikazuju zdrave načine suočavanja s negativnim emocijama, čime se djeci pomaže da nauče nove načine suočavanja s traumom.
11. Kod djece koja pate od hroničnih migrena, upotreba KBT-a u kombinaciji s lijekovima rezultirala je većim smanjenjem učestalosti glavobolja i invalidnosti povezanih s migrenom u poređenju sa samim farmaceutskim tretmanom (Powers i dr., 2013).
12. San kod djece i tinejdžera može biti pogođen brojnim faktorima, uključujući biološke faktore, stres, rastuće školske i društvene obaveze. KBT je pokazao značajna poboljšanja u vremenu potrebnom za uspavljivanje, epizodama buđenja tokom noći, ukupnom vremenu spavanja i efikasnosti spavanja (de Bruin, Oort, Bogels, & Meijer, 2014).
13. KBT za anksioznost povezanu sa izbjegavanjem škole pokazao je klinički značajna poboljšanja u prisustvu kod 88% učesnika u maloj studiji o „izbjegavanju škole“. U petogodišnjem praćenju, 76% učesnika pokazalo je normalne nivoe pohađanja škole i nije zahtijevalo dodatni tretman za ponašanje povezano s izbjegavanjem škole (King i dr., 2001).
14. KBT je jednako efikasan tretman za OCD (opsesivno-kompulzivni poremećaj) kod djece i adolescenata kao i sama medikacija; smanjujući simptome OCD-a kod djece tokom 12-nedjeljnog programa, s trajnijim poboljšanjem pronađenim nakon 9-mjesečnog praćenja (Asbahr i dr., 2005).
Poruka za kraj
Kognitivno-bihevioralna terapija može pomoći djeci da promijene način na koji doživljavaju i reaguju na negativne emocije i iskustva. KBT nije usmjeren na potpuno uklanjanje negativnih emocija, već pruža načine kako djeca mogu početi shvaćati da će emocije proći, baš kao što tamni oblak prođe na sunčan dan.
Vremenom, kognitivno-bihevioralna terapija može voditi djecu kroz proces stvaranja realnijih verzija situacija i pružiti im potrebne alate da se s njima nose. Umjesto izbjegavanja ili prihvatanja tih emocija i iskustava kao istinitih, negativne emocije i iskustva mogu se prepoznati, razumjeti i na njih odgovarati na produktivnije i pozitivnije načine.
Autor: Elaine Houston, B.Sc.
Preuzeto sa stranice: positivepsychology.com
