Home
 

Devet dimenzija temperamenta

largePoznata je sklonost većine roditelja da svoje dijete upoređuju sa drugom djecom, u svim aspektima razvoja njegove / njene ličnosti. Međutim, to je potpuno pogrešno. Djeca se razlikuju, kako po svojim individualnim karakteristikama, tako i po brzini razvoja u specifičnim segmentima psihološkog ili fiziološkog razvoja.

Dva cijenjena naučnika, Stella Chess i Alexander Thomas, utvrdili su postojanje devet različitih obilježja temperamenta.  Ova „lista“ naglašava činjenicu da vaše dijete na svijet dolazi kao jedinstveno ljudsko biće i  da je posebno na svoj način. Te se individualne različitosti trebaju njegovati i cijeniti. Naravno, djetetov specifični temperament nije izgovor za društveno neprihvatljivo ponašanje.  Prođite kroz naprijed navedenih Devet dimenzija  temperamenta i razmislite gdje se na ovim kontinuumima nalazi vaše dijete. Imajući bolji uvid u njegovu osobnost, lakše ćete doći do zaključka gdje i u kojim područjima mu treba pomoći da razvije zdrave odnose sa drugima i živi produktivnim životom u granicama svoga temperamenta.

1.       Stepen aktivnosti

Djeca pokazuju prirodnu sklonost nekoj razini aktivnosti koja varira od niske (koju karakteriziraju sporost i mirnoća), do visoke (koju karakteriziraju ubrzanost i živost). To je obilježje temperamenta koje trudne majke često primjećuju – budući da se nerođeno dijete migolji, izvija i rita mnogo prije nego što dođe na svijet.

2.       Sklonost redovnosti i ritmičnosti

Neka djeca više su sklona jesti i odmarati se po kruto postavljenim obrascima, dok druga imaju manjak ritma (što se čak proteže i na obrasce spavanja, što je za većinu roditelja prilično uznemirujuće). Čak i u odrasloj dobi, neki od nas skloni su spavati i jesti neredovito, dok drugi vole jesti prema rasporedu i ići na spavanje u redovno vrijeme.

3.       Sklonost pristupanju drugima ili povlačenju

Neka su djeca otvorena i spremna družiti se sa životinjama i ljudima koji ih okružuju – čak i kada ih susretnu po prvi put. Druga se djeca sklanjaju i radije posmatraju sa sigurne udaljenosti. Neka čak odlučuju potpuno se povući kada je to moguće. Djeca koje se sporije zbližavaju sa novim ljudima sklona su većem oprezu – ponekad dugo i naporno razmišljaju prije nego odluče nešto učiniti.

4.       Prilagodljivost različitim okruženjima

Neka se djeca lahko nose sa promjenama. Udobno spavaju, veselo se igraju i dobro se osjećaju u novom okruženju.Drugima je potrebno mnogo više vremena da se naviknu na promjene. Neka djeca  kao da mrze promjenu bilo kakve vrste i imaju velike teškoće u prijelaznim razdobljima. Ako vaše diejte teško podnosi promjene, to ćete primijetiti osobito onda kada odlazi ili se vraća iz vrtića, škole ili drugog okruženja ili kada mijenja aktivnosti.

5.       Intenzitet reakcije i interakcija

Nekoj je djeci sve jako važno, pa snažno i glasno reaguju, čak i na sitne događaje. Nikad nije teško pogoditi kako se ta djeca osjećaju i šta misle. Druga su djeca smirenija i manje intenzivna. Kad su uzrujana ta mirna djeca mogu naprosto utihnuti, tako da uopće nećete znati da se osjećaju uznemireno.

6.       Osjetljivost na okolinu

Neka djeca imaju unutarnji ili interni fokus ( usredotočena su na sebe), ne gledaju okolo, ne slušaju i ne pridaju mnogo pažnje onome što se događa oko njih. Druga kao da upijaju događaje u svojoj okolini i reagiraju na ono što vide. Izrazito osjetljivom djetetu najbolje odgovara tek malo uzbuđenja, jer ako se previše toga događa, ono se osjeća preplavljeno podražajima.

7.       Opće raspoloženje

Je li čaša napola puna? Napola prazna? Neka su djeca rođena sa sklonošću da budu veselija od druge. Druga djeca po prirodi su tužna i pesimističnija. Djeca koja su ispunjena nadom i optimizmom, često vjeruju da mogu postići sve što žele.

8.       Raspon pažnje ili stepen rastresenosti

Neka će djeca, čak i u ranijoj dobi, rastaviti nešto na dijelove i onda to satima sastavljati. Ona imaju veliki raspon pažnje i veliku sposobnost da se usredotoče. Djeca sa velikom koncentracijom teško se odvajaju od onoga što rade ili žele učiniti i stoga se jako odupiru kada im roditelji kažu „ne“. Druga djeca mogu lakše pustiti ono što rade. Djelomice zato što se počinju zanimati za druge stvari i zaboravljaju zašto su bili uznemireni i šta je u početku bio predmet njihovog zanimanja.

9.       Način interakcije s drugima

Neka djeca više vole šefovati i držati stvari pod kontrolom, dok druga radije žele slijediti vođu. Neka traže ohrabrivanje i odobravanje od ljudi koji ih okružuju, dok su druga samostalnija ili čak zanemaruju želje ljudi oko sebe. Te razlike možete uočiti kada posmatrate kako se vaše dijete igra sa drugom djecom. Vodi li vaša djevojčica ili dječak druge ili nekoga slijedi – ili, pak, ništa od navedenog?

Pripremila :

Jasna  P. Subašić, dipl.psiholog       

(Chess S. I Thomas A. (1986). Temperament in Clinical Practice. New York: Guilford)

16. Juna 2013. AUTOR: KATEGORIJA: IzdvajamoPredškolski uzrastŠkolski uzrast Comments

Top