Prvi korak pomoću kojeg postajemo bolji čitači priča svojoj djeci je da osvjestimo gdje luta pogled djeteta dok mu čitamo. Pretpostavka nas odraslih uvijek je da dijete gleda u riječi, baš kao i mi. No studije koje su preciznim mjerenjima pratile kretanje oka po stranici i dijelove na kojima djeca zadržavaju pogled, otkrile su da djeca samo 5-6 posto vremena pogled zadržavaju na tekstu dok im čitamo. Oni većinom gledaju u ilustracije ili gledaju mamu ili tatu u lice dok im čita. Isto tako, vrlo malo pitanja i komentara odnosi se na tekst koji su čuli. Klinci prekidaju većinom kada imaju pitanje vezano za ilustraciju i za odnos sadržaja i ilustracije. No to se može promijeniti i pažnja djece može se usmjeriti i na tiskana slova.
Stručnjaci to nazivaju “štampano znanje” (“print knowledge”) koje dokazano poboljašava vještinu čitanja kod djece. “Štampano znanje” je spoznavanje mehanizama procesa čitanja, kao što su, naprimjer, činjenica da čitamo s lijeva na desno i da se zapisane riječi pretaču u čitane.
Odrasli te spoznaje uzimaju zdravo za gotovo, ali nova je studija pokazala da djeca puno više profitiraju kada im se doslovno prstom ukaže na te činjenice. Kako to izgleda u praksi? Kada čitate djetetu, pokazujte prstom na riječi koje izgovarate. Ako u tekstu piše, npr. “došao je zec”, prvo pokažite prstom na riječ “zec”, a potom i na ilustraciju zeca.
Kada uzmete knjižicu u ruku, pitajte dijete “Gdje počinjemo čitati?”. Dozvolite djetetu da svojim prstićem prelazi preko teksta dok ga vi čitate na glas. Ako malo ubrza, ubrzajte i vi. Ako uspori usporite i vi s čitanjem.
S vremenom, čitanje može biti isprepleteno potpitanjima kao što su: “Poznaješ li ovu riječ? Već smo je negdje imali prije”. Dobro se igrati i s pojedinim slovima. Naprimjer, djetetu možete reći “Ja sam primijetila tri velika slova R na ovoj stranici. Možeš mi pokazati gdje su?”. Klinci će sigurno primjetiti i tačku koju im možete objasniti. To je znak da smo završili s rečenicom. Neki će se zanimati za naslovnicu, pa možete potražiti gdje se sve riječi iz naslova ponavljaju u knjizi. Slobodno pročitajte djetetu i ime autora koji “je napisao sva ta slova koja gledamo i divnu priču”.
Ovakvim sitnim intervencijama poboljšavamo čitalačke vještine djeteta na dva načina. Prvo, direktno povećavamo količinu vremena koju djeca provode uz štampana slova. Drugo, ovi jednostavni trikovi daju neposredne informacije o formama i funkcijama riječi i teksta te pomažu djeci da uče u trenutku i zapamte za ubuduće. Pritom nije važno imaju li knjižice neke određene riječi prenaglašene i koriste li razne fontove i okviriće. Najvažnije je da kad čitamo djeci, da im pokazujemo kako to radimo. Od naslovnice do korica.
(psiholog.ba/klinfo.hr)