„Opet si se popiškio u krevet! Prestani to više raditi!“ – Ovako znaju reagirati roditelji kada ujutro vide da je krevet njihovog djeteta mokar. Ipak, zbog noćnog mokrenja, kako se ovaj problem zove (naziv korišten u stručnoj literaturi je eneureza – eneuresis nocturna) roditelji ne smiju kod djeteta stvarati osjećaj krivice, a kamoli ga kažnjavati i posramljivati. Dijete, zapravo, ni samo ne zna zašto ne može kontrolisati mokrenje u snu i osjeća se krivo i nemoćno. To se odnosi i na nehotično mokrenje koje se događa za vrijeme spavanja preko dana.
Noćno mokrenje je, dakle, nehotično mokrenje u krevet za vrijeme sna kod djece iznad navršene pete godine života. Enkopreza je službeni naziv za tendenciju ispuštanja stolice na neprikladna mjesta , npr. na pod, u odjeću, u krevet, kod djece sa navršenih najmanje četiri godine života.
U javnosti se o ovome rijetko govori, jer je roditelje obično sram govoriti o ovome problemu. Međutim, ako vi ili drugi članovi vaše porodice krivite dijete za ono što se dešava,vaša ljutnja će sigurno pojačati djetetov osjećaj srama, te će problem učiniti gorim nego što je bio. Stoga je stručna pomoć itekako potrebna i može donijeti velike promjene u cjelokupnom razvoju i samopouzdanju vašeg djeteta. Jasno je da nema smisla kažnjavati dijete za nešto što ono ne može svjesno kontrolirati, što ne radi namjerno.
Potrebno je naglasiti da mnogi stručnjaci smatraju da nema ničega abnormalnog u tome da dijete ni u dobi od pet godina nije u potpunosti uspostavilo kontrolu nad mokrenjem. Štaviše, osobito muška djeca često nisu neurološki spremna da kontrolišu svoj mjehur i crijeva čak i u spomenutoj dobi. Dijete, možda, jednostavno, kasno sazrijeva kada je u pitanju kontrola nužde, jer činjenica je da se djeca razvijaju i sazrijevaju različitom brzinom.
O primarnoj eneurezi govorimo ukoliko dijete nikada nije u potpunosti uspostavilo kontrolu mokrenja, a ukoliko je dijete uspostavilo kontrolu najmanje šest mjeseci, a potom opet počelo mokriti u snu, tada govorimo o sekundarnoj eneurezi.Uzrok sekundarne eneureze je uglavnom psihološke prirode – reakcija na određenu situaciju ili događaj koji dijete smatra stresnim (učestali konflikti roditelja, razvod, rođenje mlađeg djeteta, preseljenje, promjena škole, poteškoće s vršnjacima, školski neuspjeh, izloženost nekom obliku nasilja i sl.)
Noćno mokrenje je najčešće genetski uvjetovano tj. nasljeđuje se. Ako su oba roditelja u djetinjstvu imala isti problem, u 77% slučajeva će se on javiti i kod djeteta.
Dosta je čest problem u djece i prisutan je kod 20% petogodišnjaka,10% desetogodišnjaka i 2% petnaestogodišnjaka,a ponekad ga imaju i odrasli.
Šta učiniti?
Prvi korak trebao bi biti posjeta pedijatru ili urologu. Adekvatnim ljekarskim pregledima utvrdit će se da li postoji neki organski problem kod djeteta koji mu onemogućava da uspostavi kontrolu pri obavljanju nužde. Za uspješnu kontrolu mokrenja odgovorna su tri sistema koja moraju dobro funkcionirati, a to su:
– regulacija stvaranja mokraće
– funkcioniranje mjehura
– buđenje kod osjećaja punoće mjehura.
Primarna enureza može biti povezana i s hormonalnim poremećajem. Ustanovljeno je da djeca koja imaju poteškoća s disanjem češće mokre u krevet, jer otežano disanje smanjuje količinu kisika u krvi, a time i antidiuretičkog hormona, koji regulira produkciju urina za vrijeme spavanja, odnosno sprječava stvaranje mokraće.
Dvije trećine djece s noćnim mokrenjem ima sniženo izlučivanje antidiuretskog hormona noću, uz posljedično povećanje stvaranja mokraće tijekom noći. Jedna trećina djece ima smanjen kapacitet mjehura noću, dok je isti danju potpuno uredan. Često i kod jednih i kod drugih zapažamo da se teško bude, odnosno tvrdo spavaju.
U slučaju da postoji fiziološki uzrok, tretman ce uključivati terapiju lijekovima. Ako pregledi pokažu da uzrok nije fiziološki, u tom slučaju savjetujemo vam da posjetite stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja. Neki od tretmana koji bi vam mogli biti ponuđeni su modifikacija ponasanja, te korištenje alarmnog uređaja.
Važno je da roditelj bude svjestan da dijete izrazito pati zbog toga što mu se događa. Kazna ili izrugivanje učiniti će dijete još nesigurnijim i nesposobnijim da prevlada problem. Dodatno opterećenje predstavlja strah od toga da bude ismijano od svojih vršnjaka, pa se često povlači u sebe, izolira od prijatelja, izbjegava situacije u kojima bi se moglo saznati za njegov problem. Može mu se pomoći da nađe prave riječi kada ga netko zadirkuje, dobro je potaknuti ga da se povjeri nekom dobrom prijatelju, kako bi prevladalo sram.
Između 70 – 80% djece pozitivno reaguje na neki od pomenutih tretmana. Ipak, ako ništa od navedenog ne pomogne, bitno je znati da je velika vjerovatnoća da će dijete nakon određenog vemena samo prerasti probleme sa eneurezom (ili enkoprezom), čak i bez stručne pomoći. Ovi problemi, obično, najdalje traju do osme ili desete godine života. Za roditelje je važno da imaju mnogo strpljenja i da svoje dijete nastave podržavati u nastojanju da prevaziđe problem koji ima.
Pripremila:
Jasna P. Subašić, dipl. psiholog
