Sretni ljudi uglavnom pričaju više od nesretnih, a kada govore to je sadržajno i smisleno. Na površno čavrljanje sretni troše samo trećinu vremena koje na to utroše nesretni. Grupa psihologa sa Univerziteta u SAD željela je saznati razlikuju li se razgovori sretnih i nesretnih ljudi. Za potrebe istraživanja volonteri su 4 dana nosili mali uređaj za snimanje koji je periodično, svakih 12,5 minuta, snimao 30 sekundi zvuka. Stručnjaci su potom preslušavali te snimke i rangirali snimljeni materijal kao trivijalno čavrljanje ili sadržajnu diskusiju.
Najsretniji među njima su 25% vremena bili češće u društvu nego sami, pa su 70% više vremena pričali nego što su to činili nesretni. Sretni učesnici istraživanja imali su dvostruko više sadržajnog razgovora, a za obično čavrljanje trošili su samo trećinu vremena koje su u čavrljanju gubili nesretni učesnici.
Ovo sugerira da je sretan život dubok u smislu razgovora i međuljudskih odnosa. Nesretan život je često površan. Istraživači misle kako duboki, smisleni razgovori imaju potencijal u usrećivanju ljudi.