Autor: Kendra Cherry, MSEd
Preuzeto sa stranice: verywellmind.com
Ogroman dio socijalnog i emocionalnog razvoja odvija se tokom ranog djetinjstva. Kako djeca doživljavaju ispade bijesa, promjene raspoloženja i proširenje svog socijalnog svijeta, moraju naučiti više o vlastitim emocijama i emocijama drugih ljudi. Njegovanje i odgovorna briga podstiču zdrav socijalni i emocionalni razvoj u ranom djetinjstvu.
Socijalno-emocionalni razvoj u ranom djetinjstvu odnosi se na postepene promjene kroz koje djeca prolaze dok razvijaju sposobnost razumijevanja, izražavanja i upravljanja svojim emocijama i socijalnim odnosima.
Ukratko
Socijalno-emocionalni razvoj pomaže djeci da izgrade temelje za zdrave socijalne odnose. Strategije koje mogu pomoći djeci u razvoju ovih socijalno-emocionalnih vještina uključuju modelovanje odgovarajućih ponašanja, pohvala za pozitivna ponašanja te podučavanje empatiji i saradnji. Programi socijalno-emocionalnog učenja (SEL) također mogu podučiti korisnim vještinama koje mogu pomoći djeci da napreduju.
Značaj socijalno-emocionalnog razvoja u ranom djetinjstvu
Pozitivan socijalni i emocionalni razvoj u ranom djetinjstvu pomaže da se postave temelji za život ispunjen zdravim, smislenim odnosima. Neke od prednosti socijalno-emocionalnog razvoja uključuju:
• Bolje samopouzdanje
• Povećanu empatiju
• Jake socijalne odnose
• Smanjenu emocionalnu uznemirenost
• Pozitivniji stav
• Manje eksternalizovanih ponašanja
• Povećanu otpornost
• Bolju samoregulaciju
Ovaj razvoj pruža djeci osnovu emocionalnog razumijevanja koja im može pomoći da izgrade jaču emocionalnu inteligenciju, pozitivne mehanizme suočavanja i efikasne interakcije koje podržavaju uspjeh u mnogim različitim oblastima života.
Socijalno-emocionalna iskustva ranog djetinjstva
Roditelji i staratelji igraju najvažniju ulogu u socijalnom i emocionalnom razvoju u ranom djetinjstvu. Oni su primarni izvor njege i učenja za dijete. Međutim, i drugi ljudi, uključujući članove šire porodice, nastavnike i druge članove zajednice, mogu također doprinijeti djetetovom razumijevanju emocija i socijalnih odnosa.
Neka uobičajena iskustva koja oblikuju socijalno-emocionalni razvoj u različitim fazama djetinjstva uključuju ispade bijesa i učenje dijeljenja s drugom djecom.
Tokom godina kada su djeca u uzrastu od jedne do tri godine, ispadi bijesa su prilično uobičajeni. Postoji dobar razlog zašto ljudi često ovu fazu nazivaju “strašni dvogodišnjaci”!
Mala djeca imaju tendenciju naglih promjena raspoloženja. Iako njihove emocije mogu biti vrlo intenzivne, te osjećaje također karakteriše kratko trajanje. Možda ćete biti iznenađeni koliko brzo vaše dijete može preći od histeričnog vikanja zbog igračke u jednom trenutku do mirnog sjedenja ispred televizora i gledanja omiljenog crtanog filma nekoliko trenutaka kasnije.
Djeca u ovoj dobi mogu biti vrlo posesivna i imati poteškoća s dijeljenjem. Ipak, učenje kako se slagati s drugom djecom ključna je vještina. Za samo nekoliko godina, vaše dijete će preći iz provođenja većine vremena s porodicom i bliskim prijateljima do toga da će veliki dio dana provoditi u interakciji, učenju i igri s drugom djecom u školi.
Emocionalni razvoj i socijalne vještine su ključni za spremnost za školu. Primjeri takvih sposobnosti uključuju obraćanje pažnje na odrasle osobe, laki prelazak s jedne aktivnosti na drugu i saradnju s drugom djecom.
Pomozite djeci da razviju socijalne i emocionalne vještine
Kako možete pomoći svom djetetu da nauči kako se lijepo igrati s drugima? Socijalna kompetencija ne uključuje samo sposobnost saradnje s vršnjacima; ona također uključuje sposobnost pokazivanja empatije, izražavanja osjećaja i velikodušnog dijeljenja.
Srećom, postoji mnogo toga što možete učiniti kako biste pomogli djeci da razviju ove važne socijalne i emocionalne vještine.
Modelirajte odgovarajuća ponašanja
Posmatranje igra ključnu ulogu u tome kako mala djeca uče nove stvari. Ako vaše dijete vidi kako dijelite, izražavate zahvalnost, pomažete i dijelite osjećaje, vaše dijete će imati dobar temelj za razumijevanje kako da se ponaša prema drugim ljudima izvan kuće.
Možete modelovati ove reakcije u vlastitom domaćinstvu, kako s vašim djetetom, tako i s drugim članovima porodice. Svaki put kada kažete “molim” ili “hvala”, pokazujete kako želite da se vaša djeca ponašaju.
Pohvalite dobro ponašanje
Najvažnije, budite sigurni da nudite pohvalu kada vaša djeca pokažu dobra socijalna ponašanja. Pomaganje vašoj djeci da se osjećaju dobro u vezi sa sobom također igra važnu ulogu u razvoju osjećaja empatije i emocionalne kompetencije. Stvaranjem pozitivne klime u kojoj je djeci dopušteno dijeliti svoje osjećaje, djeca će prirodno postati velikodušnija i pažljivija.
Pohvala ne samo da pomaže maloj djeci da se osjećaju dobro u vezi sa sobom, već im također pomaže da shvate zašto su određena ponašanja poželjna i vrijedna pohvale.
Podučavajte empatiji
Roditelji također mogu povećati empatiju i izgraditi emocionalnu inteligenciju tako što će poticati svoju djecu da razmišljaju o tome kako se drugi ljudi osjećaju. Započnite postavljanjem pitanja o osjećajima vašeg djeteta, pitajući o događajima iz života vašeg djeteta. “Kako si se osjećao kad si izgubio igračku?” ” Kako te ta situacija navela da se osjećaš??”
Kada djeca postanu vještija u izražavanju vlastitih emocionalnih reakcija, počnite postavljati pitanja o tome kako se drugi ljudi mogu osjećati. “Kako misliš da se Nadia osjećala kada si joj uzeo igračku s kojom se igrala?”
Odgovaranjem na pitanja o emocijama, djeca mogu početi razmišljati o tome kako njihova vlastita djela mogu utjecati na osjećaje onih oko njih.
Podučavajte saradnji
Saradnja je jedna od vještina koja uveliko ima koristi od direktnog iskustva. Davanje prilike vašem djetetu da se druži i igra s drugom djecom jedan je od najboljih načina da ga naučite kako da se odnosi prema drugima.
Iako vaše malo dijete može ponekad smatrati frustrirajućim igranje s vršnjacima, budući da djeca često nemaju strpljenja i sposobnosti za dijeljenje, stvari će se s vremenom i iskustvom postepeno poboljšavati. Kako se djeca igraju i međusobno druže, također počinju razvijati socijalne vještine za rješavanje problema.
Rani pokušaji mogu uključivati brojne svađe i sukobe s braćom, sestrama i vršnjacima, ali na kraju djeca nauče kako pregovarati i kako se kompromitovati s drugom djecom.
Dobijanje pomoći u vezi s socijalno-emocionalnim razvojem
Ako vaše dijete ima poteškoća s socijalnim ili emocionalnim problemima tokom djetinjstva, važno je da o svojim brigama razgovarate s pedijatrom vašeg djeteta. Nemogućnost dostizanja određenih socijalnih ili emocionalnih prekretnica može ukazivati na razvojni problem koji zahtijeva daljnju procjenu i intervenciju.
Izazovi koji mogu utjecati na socijalne i emocionalne vještine djeteta uključuju anksioznost, probleme s privrženošću, traumu, autizam i poremećaj hiperaktivnosti s deficitom pažnje (ADHD). Prepoznavanje ovih problema u ranoj fazi može pomoći starateljima i medicinskim stručnjacima da pruže podršku i intervenciju koja je djeci potrebna da bi napredovala.
Programi socijalno-emocionalnog učenja (SEL) mogu biti odličan resurs za podršku socijalnom i emocionalnom razvoju djeteta tokom ranog djetinjstva. Takvi programi pomažu djeci u razvijanju emocionalnih, međuljudskih i izvršnih funkcija. Istraživanja sugerišu da ovi programi mogu efikasno poboljšati socijalne i emocionalne kompetencije.
Zaključak
Socijalni i emocionalni razvoj tokom ranog djetinjstva ključan je za razvoj i održavanje zdravih odnosa tokom kasnijeg djetinjstva i odrasle dobi. Rana iskustva mogu oblikovati ove vještine. Roditelji i staratelji mogu pomoći modelovanjem praktičnih socijalno-emocionalnih vještina, pohvaliti pozitivna ponašanja i podučavati empatiji. Programi socijalno-emocionalnog učenja također mogu biti korisni.
