Optimisti će u životu biti uspješniji i bolje se suočavati s problemima. Istraživanja pokazuju i da su zdraviji, a kad se razbole brže se oporavljaju od bolesti
Optimisti uglavnom očekuju da će im se u životu dogoditi nešto dobro, dok pesimisti uvijek očekuju sve najgore. Optimisti prave planove za akciju, postavljaju ciljeve koje žele ostvariti i usmjeravaju svoje misli na ono šo trenutno rade. Suprotno tome, pesimisti su usmjereni na osjećaje napetosti i depresije koje doživljavaju i uopće ne razmišljaju o tome što bi u datoj situaciji mogli učiniti.
Istraživanja su pokazala da svatko može postati optimističniji ako se dovoljno trudi
Što možemo učiniti da kod djeteta potaknemo optimizam?
Pokažite djetetu da može kontrolirati svoju okolinu
Samopouzdani ljudi uspješno se suočavaju s problemima zato što vjeruju da nešto mogu učiniti. Uvjerenje da smo sposobni rješavati svoje probleme i kontrolirati stvari u svojoj okolini razvija se vrlo rano u životu. Dijete još dok je vrlo malo okružite zanimljivim igračkama s kojima može nešto raditi- na taj način uči da može kontrolirati svoju okolinu. Kad je dijete malo veće, dopustite da preuzima odgovornost za sebe.
Usmjeravajte dijete na pozitivno
Poznati psiholog Seligman koji se bavi proučavanjem optimizma, tvrdi da bi dijete trebalo imati više pozitivnih misli od negativnih. Provedite svaki dan prije spavanja malo vremena s djetetom i prođite kroz dobre i loše stvari koje su mu se taj dan dogodile. Ili jednostavno pitajte dijete : “Što ti se danas sviđalo raditi? “. Na taj ćete način usmjeriti njegove misli na pozitivne stvari u životu.
Pazite kako objašnjavate ono što se djetetu događa
Kada dijete ne može nešto učiniti, objasnite mu da je to samo privremeno. Tako, ako je dijete frustrirano i ljuto jer se njegov stariji brat smije ići igrati sam izvan kuće – objasnite mu da to neće uvijek biti tako i da će, čim bude malo starije, i ono smjeti. Na taj način dijete uči da nemogućnost da učini nešto nije trajno stanje stvari i da će se to promijeniti.
Ako dijete nešto nehotice razbije radije recite: “Sve je u redu, pa nije to ništa strašno. I ja ponekad nešto razbijem”, nego da vičete, korite ga ili plačete za razbijenom stvari. Ako loše stvari tretiramo kao normalni dio života i dijete će se naučiti s njima lakše suočavati.
Pomozite dijetetu da uoči pozitivnu stranu lošeg događaja
Ako djetetova mačkica bude jako bolesna i znamo da neće još dugo živjeti, objasnite mu da ako se bude dobro brinuo za nju, maca će živjeti barem još dva tjedna, a inače će uginuti brzo. Tako će joj svojom brigom pokloniti još dva tjedna života. Na taj način pokušat ćemo taj tužan događaj pretvoriti u priliku da dijete vidi sebe kao dobru i brižnu osobu. Bit će zasigurno tužno kad maca ugine, al imat će utjehu da joj je svojom brigom produžilo život.
Pokažite optimizam na svom primjeru
Kada doživite neko razočarenje pokušajte pokazati da ono nema tragičan utjecaj na vaš život. Primjerice ako niste unaprijeđeni na višu poziciju kao što se nadali, recite: “Dobro, ovaj put nisam uspio, ali to ne znači da neću uspjeti sljedeći put.” Tako ćete djetetu prenijeti ideju da se loše stvari događaju, ali da one ne moraju trajati zauvijek i da možemo nešto učiniti da situaciju promijenimo na bolje.
Budite realni
Ne zaboravite da optimizam, koliko god bio dobar, mora imati svoje granice: nerealni optimizam može biti opasan. Držite se srednjeg puta i dijete učite tome.
Izvor:
” Bolje biti vjetar nego list”, Dubravka Miljković i Majda Rijavec