Postoji dobar razlog zbog kojeg teško održavamo kontakt očima sa sagovornikom dok s njim razgovaramo, kažu naučnici s japanskog univerziteta u Kjotou.
Naime, naš mozak jednostavno ne uspjeva istovremeno da upravlja zadatkom razmišljanja o izboru prave riječi i da se fokusira na sagovornikovo lice.
To je posebno uočljivo kada neko pokušava da izgovori manje poznate ili česte reči.
Naučnici sa univerziteta u Kjotou testiranju su podvrgli 26 dobrovoljaca. Zadatak im je bio da igraju asocijaciju riječima i istovremeno gledaju u kompjuterski generisane slike.
Pokazalo se da su, kad su pokušali da održe kontakt očima, s više poteškoća ispunjavali zadatak asocijacija.
“Premda se čini da kontakt očima i verbalno procesuiranje ne zavise jedno od drugog, ljudi često skreću pogled od sagovornikovih očiju tokom razgovora, što upućuje na međusobno prepletanje dva procesa”, kažu japanski naučnici.
Dobrovoljcima je trebalo puno više vremena da se sjete neke riječi dok su sagovornika gledali u oči, ali samo kada se radilo o nekoj komplikovanoj riječi, tvrde naučnici i dodaju da dvoumljenje pri izgovaranju neke riječi upućuje na to da je mozak istovremeno prisiljen da ‘barata’ s previše informacija.
Kao primjer jednostavne riječi naveli su riječ “nož”, kao predmet kojim nešto režete, a kao primjer komplikovane, riječ “fascikla”, kao predmeta koji možete otvoriti, zatvoriti ili u njega nešto staviti.
Premda je broj dobrovoljaca koji su učestvovali u studiji vrlo malen, hipoteza je zanimljiva. Japanski naučnici podsjećaju da ovo nije jedina studija koja ukazuje na to da kontakt očima ‘lagano zbunjuje’ naš mozak.
Godine 2015. italijanski psiholog Đovani Kaputo pokazao je da zurenje u nečije oči deset minuta podstiče izmjenjeno stanje svesti. Učesnici istraživanja su halucinirali, pritom vidjevši svakojaka čudovišta, pa i vlastita lica.
Čini se da je uzrok tome proces nazvan neurološka adaptacija, pri čemu mozak postupno mijenja odgovor na nadražaj koji se ne mijenja. Na primjer, kada stavite ruku na sto, u prvom trenutku to osjetite, ali osjećaj slabi što je duže tu i zadržite.
Dobrovoljci koji su učestvovali u studiji japanskih naučnika vjerovatno su iskusili neku vrstu neurološke adaptacije, ali potrebno je sprovesti dodatna istraživanja da bi se u to bilo sasvim sigurno.
A ako vas neko, razgovarajući s vama, ne gleda u oči, ne znači da je nepristojan – možda je njegov kognitivni sistem prosto – preopterećen.
Rezultati studije objavljeni su u časopisu “Cognition”.
