Psiholog Jasna Subašić ističe: Nije nužno da prvačić zna čitati i pisati, ne poredite ga sa drugom djecom

Počela je nova školska godina, a za prvačiće i njihove roditelje to je još jedno novo iskustvo kojem se valja prilagoditi.

Do sada bezbrižno djetinjstvo, uglavnom ispunjeno igrom, zamijenit će školske klupe, obaveze oko učenja i pisanja zadaće, učitelj, novi drugari, a sve to itekako, kaže dipl. psihologinja – psihoterapeutkinja  Jasna Subašić, može biti stresno za mališana, ali i njegove roditelje.

– Priprema za školu počinje od dana rođenja. To nije puko memorisanje bespotrebnih pojmova, već složen proces koji traje kroz cijelo predškolsko doba, a ne samo u onoj godini kada mališan polazi u školu. Kroz interakciju dijete – roditelj i razgovor o svemu što vidi i spoznaje, dijete postepeno usvaja potrebna znanja o sebi i svijetu oko sebe. Kroz empatiju i slušanje uči o svojim emocijama, ali i o emocijama drugih. Kroz jasna pravila o granicama dozvoljenog i nedozvoljenog ponašanja, uči o samokontroli, poštovanju, kako sebe tako i drugih. Kroz igru dijete se razvija intelektualno i jača kreativnost. Ovdje je jako važno da su mališani već kao mala djeca “i ranije” izloženi raznim stimulansima koji potiču intelektualni i kreativni razvoj. Dijete koje odrasta u ovakvoj sredini školu će doživjeti kao radost i novo, uzbudljivo iskustvo, a ne neki bauk – kaže Subašić.

Kada je najbolje vrijeme za polazak u školu? Je li to sa šest ili sedam godina?

– To je uistinu individualno i zavisi od raznih okolnosti, od zrelosti djeteta prvenstveno. Naš obrazovni sistem je takav da današnje generacije u prvi razred osnovne škole kreću sa navršenih šest godina života. Međutim, ova praksa nije se pokazala uspješnom kod svih mališana. Godina života u sazrijevanju djeteta jako puno znači, pa čak i unutar šest mjeseci možemo primijetiti da je dijete napredovalo intelektualno, emocionalno, ali i u socijalnom smislu.

Roditelji danas puno više razmišljaju o tome kada dijete upisati u školu. Zbog čega?

– Razmišljaju zato što dobar dio roditelja polazak u školu sa šest godina života smatra opterećenjem za dijete i uskraćivanjem jedne godine djetinjstva neopterećenog obavezama. U biti to i jeste tako, nažalost.

Koji su glavni pokazatelji da je dijete spremno za prvi razred?

– Spremnost za polazak u školu podrazumijeva emocionalnu i socijalnu zrelost očekivanu za ovaj uzrast djeteta, a što je često zanemarivano pri procjeni spremnosti za polazak u prvi razred. Dijete u dobi od šest ili sedam godina obično ima usvojena osnovna znanja koja se tiču boja, oblika, pojava u prirodi, prepoznavanja slova i brojeva. Međutim, i što ne zna – naučit će. Važnije od toga je da li dijete ima razvijenu regulaciju emocija, da li mu je pažnja i fokus na zadovoljavajućem nivou da uopće može pratiti učitelja tokom “dugih” 45 minuta, da li ima razvijene socijalne vještine i snalaženje u grupi, postoje li neki oblici strahova, kao što je separacijska anksioznost, pa dijete panično odbija odvajanje od roditelja. Svaki od navedenih aspekata razvoja jednako je važan za uspješno prilagođavanje na školu.

Je li nužno da dijete zna čitati i pisati prije polaska u prvi razred?

– Apsolutno ne, inače čemu služi škola? Međutim, zbog ubrzanog rada i prelaska gradiva već u prvom razredu, neka djecu teže prate zadano gradivo. Upravo zbog iskustva prijašnjih generacija, roditelji djecu unaprijed pripremaju – da im lakše prate gradivo koje dolazi. Ipak, nemoguće je forsirati nešto na što dijete nije spremno. Prepoznavanje slova i brojeva – da, ali kroz igru, brojalice, pjesmice i priče. Kroz uočavanje pojava u prirodi i okolini. Ali, insistiranje na pisanju, naročito kada primijetimo da dijete pokazuje snažan otpor, može biti izuzetno štetno.

Kako kod mališana otkloniti strah od škole, nove sredine, ambijenta, učitelja, drugara?

– Roditelji su ključni faktor u ovom procesu. Ukoliko se djeca, kada pogriješe, zastrašuju školom i učiteljicom koja će ih kazniti čim se pojave, velika je vjerovatnoća da će imati neugodnu predstavu o onome što ih čeka u prvom razredu. Zato o školi uvijek govorite pozitivno, da je to prilika da dijete nauče nove stvari, steknu nove drugare – a učitelj/učiteljica je osoba koja voli djecu i bit će zamjena za roditelja dok su razdvojeni. Taj osjećaj povjerenja i sigurnosti djetetu je veoma važan. Također, uvijek podstičite dijete da sa vama razgovara o svemu. Dajte mu do znanja da vam je važno apsolutno sve što mu se događa. Kroz jedan empatičan pristup pomoći ćete mu da faza prilagođavanja na školu prođe što jednostavnije.

Šta roditelji nikako ne bi trebali raditi kad dijete krene u prvi razred?

– Nikako ga ne upoređujte sa drugom djecom. Vjerujte da se pravilnim radom i pristupom iz svakog mališana može izvući maksimum. Ako ste imali poteškoća sa djetetom u prvom razredu, već u drugom one će nestati i primijetit ćete velike promjene. Djeca se razlikuju i prema sklonostima – ne ide svima sve “od ruke”. Sasvim je prirodno da mu/joj jedan predmet više odgovara od drugog, i to je uredu. Uz strpljenje i kontinuirani rad rezultati će sigurno doći. Nadalje, ne govorite loše o učitelju i ne podrivajte njegov autoritet pred djetetom ukoliko se, primjera radi, ne slažete sa nekim segmentima njegovog rada i ponašanja. O svemu ovome porazgovarajte sa učiteljem, nikako pred djetetom. Kvalitetnom komunikacijom većina problema i nesporazuma mogu se riješiti.

Kako mališana motivirati za rad i kako mu pomoći da stekne radne navike?

– Motivacija za rad najlakše se stječe pohvalom koje dijete dobije nakon uloženog truda. Školski dan trebao bi podrazumijevati vrijeme za ručak i odmor koje slijedi odmah nakon dolaska iz škole. Mnogo je informacija koje opterete njegovu glavicu i nažalost dosta vremena provede u prisilnom mirovanju u školskoj klupi, što uopće nije prirodno stanje za šestogodišnje ili sedmogodišnje dijete. Zbog toga je vrlo važno da u ostatku dana mališan ima dovoljno kretanja, igre i boravka na zraku.

– Odmor ne uključuje telefon, tablet, kompjuterske igrice. To je samo dodatno opterećenje za mozak. Od početka uvedite pravilo završavanja domaće zadaće nakon perioda odmora bez odlaganja i to radite u kontinuitetu na isti način, svakodnevno.

– Nakon domaćih zadataka, opet slijedi odmor, igra i druženje sa porodicom.
Od prvoga dana škole dijete, uz nadzor roditelja, treba samo da pakuje ruksak za naredni dan. Također, dozvolite mu da sam odluči šta će obući u školu, naravno uz vašu malu pomoć. Kroz ove jednostavne radnje dijete se osamostaljuje i uči da vodi brigu o vlastitim obavezama.

Je li pametno porediti dijete sa njegovim drugarima iz komšiluka i razreda?

– Naravno da nije. Svako dijete jedinstveni je cvijet u bašti. Svako je posebno na svoj način. Samo ako mu pružite priliku i adekvatno okruženje ono će u potpunosti razviti jedinstvene sposobnosti i dati najbolje od sebe.

Mnogim roditeljima najvažnija je ocjena koja često nije rezultat znanja djeteta. Šta biste, kao stručnjak, poručili roditeljima koju očekuju samo petice?

– To su nerealna očekivanja. Djeca se razlikuju, tako i njihove sposobnosti. Važnije je pratiti i uočavati koje su to specijalne sklonosti i talenti vašeg mališana. Insistiranje na svim peticama, naročito ako je to za dijete veliko opterećenje, može izazvati trajnu štetu – primjera radi, u vidu negativnog perfekcionizma i niskog samopouzdanja koje će se naročito manifestirati u odrasloj dobi. Samo u našem sistemu obrazovanja insistira se na ocjenama za koje znamo da su potpuno subjektivna forma procjene znanja ili sposobnosti. U naprednim obrazovnim sistemima, kao što je skandinavski, djeca ne znaju za ocjene dobar period osnovne škole. Uče, saznaju, borave u prirodi, razvijaju individualne sposobnosti i vlastitu jedinstvenost, a zadatak učitelja i nastavnika je da im razvijaju znatiželju, mišljenje i motivaciju. Zato u trenucima kada ste frustrirani ocjenama, zapitajte se da li će za 10 ili 15 godina biti važno jesu li knjižicu krasile sve petice.

Kako reagovati ako roditelj uoči da dijete iz škole dolazi tužno i povučeno?

– Roditeljski odgoj morao bi obavezno uključivati blizak i nesputan razgovor sa djecom. Izgradnja povjerenja je neophodna. Ukoliko primijetite bilo kakvo neobično i odstupajuće ponašanje kod djece, odmah reagujte. Nađite adekvatan trenutak da nesmetano porazgovarate o svemu i dođete do saznanja o čemu se radi. Djeca neće biti bez razloga tužna, prestrašena ili agresivna. Za slična ponašanja uvijek postoji razlog.

 

 

Coolstyle/psiholog.ba

 

Please follow and like us:
0