Živjeti harmoničan život….
Home
 

Sadističko ponašanje zbunjuje i psihologe

On ili ona zna najbolje, prezire druge i ne vjeruje im, smatra da mora dominirati i držati sve konce u rukama, očekuje neupitnu poslušnost od svih nad kojima ima bilo kakvu moć. Okrutnost, nasilje, laganje, zastrašivanje, pa čak i mučenje, tu nisu sredstva već cilj. Je li to bolest? Nisu sigurni ni psiholozi.

Američki stručnjaci za ljudsku psihu uočili su problem sadističkog ponašanja, no još uvijek nisu sigurni kako ga klasificirati. Kratko vrijeme su ga definirali kao poremećaj ponašanja, jednako kao što su narcizam ili granični poremećaj ponašanja, no to više nije slučaj.

Zašto su američki liječnici odustali od namjere da sadizam postane medicinska dijagnoza? Nisu sigurni da imaju naučnu podlogu. Naime, iako su sadisti česti među kriminalcima, u općoj populaciji su rijetka pojava. Odustali su i zbog političkih razloga – straha da bi se dijagnoza mogla koristiti kao izlika u sudskim slučajevima koji procesuiraju okrutno ponašanje.

Dr. sc. Theodore Millon, umirovljeni profesor s Harvard Medical School i University of Miami zalaže se da se sadističko ponašanje ipak sagledava kao psihološki poremećaj ličnosti. Među stručnjacima nema apsolutne usaglašenosti, no poremećaj se ipak i dalje proučava u istraživačke svrhe.

Okrutno, agresivno ponašanje koje vrlo često uključuje ponižavanje drugih (često pred publikom), prožima svakodnevno ponašanje neke osobe, a započinje u ranoj mladosti, može se imenovati terminom sadizam.  ‘Zanimljivo da kod većine agresivnih ponašanja cilj nije nanijeti bol ili povrijediti druge. Njihov cilj je jednostavan – ostvarivanje željenog, a nasilje je tek sredstvo. Suprotno od toga, sadistima je najvažnije nanošenje boli i produživanje agonije drugima,’ objašnjava dr. George Simon, autor knjige Character Disturbance.

Mnogi misle da je korijen ovog poremećaja teško djetinjstvo i nedostatak samopoštovanja, no dr. Simon se ne slaže: ‘Čini se da većina ovih osoba jednostavno smatra sebe superiornijima od onih koje doživljavaju kao slabe. Oni posebno uživaju, iz čiste potrebe za zabavom (dosadu ne podnose), da muče druge.’

Za one koji ‘boluju’ od sadizma tipična su neka ili sva sljedeća ponašanja:

1. Želi dominaciju u bilo kojem odnosu – i za to koristi nasilje i fizičku okrutnost (ovdje nije riječ o nasilnicima koji udare nekog da bi ukrali – njima je cilj dobit, dok je sadistima važna dominacija).

2. Ponižavanje ljudi u prisutnosti drugih

3. Osobe koje su pod njegovom/njenom kontrolom tretira iznimno strogo

4. Zabavlja ga ili uživa u psihološkoj ili fizičkoj patnji drugih (uključujući i životinja)

5. Laže jer želi naškoditi ili nanijeti bol drugima (ne samo da bi postigao/la neki cilj)

6. Koristi zastrašivanje kako bi postigao da drugi nešto naprave (spreman je i na teror)

7. Ograničava autonomiju osoba s kojima je u bliskoj vezi (primjerice – supružnika, dijete ili suradnika ne ispušta iz vida)

8. Fascinira ga nasilje, oružje, ozljeđivanje i mučenje

9. Gaji duboki prezir prema drugim ljudima i ima manjak ili nedostatak suosjećanja

10. Čvrsta samodisciplina, sklonost radoholičarstvu, nepodnošenje dosade, potreba za uvođenjem reda u navodni haos, nesposobnost opuštanja

Četiri glavna motiva koji potiču sadističko ponašanje

1. Želi moć i kontrolu

2. Žudi za dominacijom

3. Želi imati uticaj u životu drugih

4. Želi potvrdu vrijednosti vlastite osobe, vlastite važnosti i snage putem nanošenja boli i dominacije nad drugima

Još zanimljivih članaka

Off 

24. Februar 2012. AUTOR: KATEGORIJA: IzdvajamoMentalno zdravlje Comments are off for this post

Top
Translate »