Plus učinkoviti savjeti za poboljšanje neverbalne komunikacije
Mnogo vremena provodimo usavršavajući svoje riječi, bilo da smišljamo najbolju moguću poruku, dorađujemo poslovni e-mail ili vježbamo kako da zatražimo lozinku za WiFi u kafiću a da ne zvučimo previše očajno. I dok riječi zaista prenose mnogo, suptilni znakovi koje odašiljemo govorom tijela mogu reći još više… i ne bismo ih trebali zanemariti.
Problem je u tome što ponekad radimo stvari, a da toga ni ne budemo svjesni u trenutku, poput prekrštanja ruku ili igranja rukavima. Ove navike govora tijela rijetko su namjerne, ali mogu prenijeti pogrešnu poruku ili osjećaj. Kako biste izbjegli neugodne situacije prilikom interakcije s drugima, obratite pažnju na ove uobičajene greške u govoru tijela.
Govor tijela kao oblik komunikacije
Komuniciramo na mnogo načina osim riječima. Naše geste, izrazi lica, ton glasa, pa čak i energija koju unosimo u prostor – svaki pokret, pauza i pogled nose značenje. Zapravo, istraživanja pokazuju da je otprilike 80% naše komunikacije neverbalno.
„Mi iščitavamo tjelesne signale jednako kao i verbalne informacije“, kaže Sophia Spencer, psihoterapeutkinja specijalizirana za kognitivno-bihevioralnu terapiju (CBT). „Važno je imati to na umu prilikom komunikacije, jer naš govor tijela može prenijeti drugačije namjere od onoga šta govorimo. Na primjer, ako kažem ‘Imao/la sam čudan dan’ prekriženih ruku naspram toga da to kažem s velikim osmijehom na licu, značenje može biti potpuno različito.“
Naši neverbalni signali često otkrivaju pravu prirodu naših osjećaja i iskustava. U suštini, govor tijela ili podržava naše riječi ili ih pretvara u vrtlog nesporazuma.
— Patricia Dixon, PsyD
Drugim riječima, iz neverbalnih znakova možemo mnogo zaključiti o drugima, ali i oni o nama. Patricia Dixon, PsyD, licencirana klinička psihologinja i autorica iz Tampa Baya, ističe da je govor tijela vrlo važan alat u radu s klijentima.
„Na primjer, neko može insistirati: ‘Dobro sam’, ali ako su im ramena spuštena i glava pognuta, ne mogu a da se ne zapitam – jesu li zaista dobro?“ objašnjava. „Naši neverbalni znakovi često otkrivaju istinu o našim osjećajima i iskustvima. U suštini, govor tijela ili pojačava naše verbalne poruke ili ih vodi u vrtlog nesporazuma.“
Na kraju, nauka dosljedno pokazuje da način na koji se krećemo može značajno utjecati na to kako nas drugi doživljavaju.
7 uobičajenih grešaka u govoru tijela
Naravno, ne želimo previše mijenjati svoj govor tijela jer on pruža važne kontekstualne informacije sagovornicima – u nekom trenutku, previše analiziranja kako izgledamo može djelovati neiskreno.
Međutim, problemi u komunikaciji mogu nastati kada nesvjesno radimo nešto što ne odražava naše stvarne osjećaje. Vrlo čest primjer toga je prekrštanje ruku, radimo to jer ne znamo šta da uradimo s rukama ili jednostavno jer nam je hladno. Ovaj i druge česte primjere grešaka u govoru tijela objašnjavamo u nastavku.
Prekrštanje ruku ili nogu
Mnogi ljudi prekrste ruke kada su opušteni ili jer im je tako udobno stajati. „Nažalost, mnogi to tumače kao znak dosade ili ozbiljnosti“, kaže Spencer. Također, može ostaviti dojam nestrpljenja ili zatvorenosti.
Često prekrstimo ruke jednostavno zato što nam je hladno. Ako je to slučaj, može pomoći da to naglas kažete, kako bi sagovornici shvatili da taj položaj nije znak distance, već potrebe za toplinom.
Nemirno ponašanje i drugi nervozni gestovi
Nemirno ponašanje dešava se kada nervoza, dosada ili višak energije preuzmu kontrolu, često nesvjesno. Tapkanje, igranje predmetima u rukama ili neprestano popravljanje odjeće može odavati utisak odsutnosti ili nelagode, čak i kada smo potpuno prisutni u razgovoru. „Svi smo to iskusili – tapkanje nogom ili igranje rukama“, kaže dr. Dixon. „Ali takvo ponašanje može signalizirati nelagodu ili želju da se izbjegne razgovor. Kao da tijelo govori: ‘Radije bih bio bilo gdje drugo!’“
Međutim, ovo može biti osjetljivo pitanje jer mnogi neurodivergentni ljudi koriste ovakve pokrete za samoumirivanje ili samostimulaciju. Ove navike pomažu autističnim osobama i osobama s ADHD-om da održe smirenost i osjećaj ravnoteže u svom tijelu. Važno je biti svjestan ovih navika i shvatiti da iza njih ne stoji nepristojnost niti je lako prestati s njima, čak i ako to žele.
Izbjegavanje pogleda ili gledanje u uređaje
Slično tome, ako ne gledate osobu s kojom razgovarate, ona bi mogla pomisliti da niste zainteresovani, da ste uznemireni ili čak neiskreni.
A ako i shvati da nije riječ ni o jednoj od tih stvari, vaše izbjegavanje pogleda može odavati utisak tjeskobe ili nelagode. Dr. Dixon kaže: „Naše oči su moćni komunikatori, a kada ih izbjegavamo, stvaramo osjećaj nepovezanosti, što može učiniti razgovore beživotnim.“
Također, često nesvjesno posežemo za telefonom u trenucima pauze ili tišine u razgovoru. Iako je to postalo normalizirano ponašanje, i dalje može ostaviti utisak nezainteresovanosti ili odsutnosti.
Oslanjanje glave na ruku
Još jedna česta greška u govoru tijela je oslanjanje glave na ruku dok slušamo ili posmatramo nekoga, napominje Spencer. U neformalnim situacijama ovo je sasvim normalno, pa čak i očekivano. Međutim, u profesionalnim okruženjima to možda nije najbolji izbor.
„To radimo da bismo se osjećali ugodno, odmorili ili jer duboko razmišljamo. Ipak, može se protumačiti kao znak dosade ili nezainteresovanosti“, objašnjava Spencer.
Loše držanje tijela
Pogrbljenost, spuštanje ramena ili opušteno tonjenje u stolici može ostaviti dojam nezainteresovanosti, nesigurnosti ili distanciranosti, čak i ako to nije slučaj.
S druge strane, dobro držanje tijela signalizira samopouzdanje i pažljivost, bez da kažete ijednu riječ. Jednostavno prilagođavanje, poput podizanja ramena unazad i uspravnog sjedenja ili stajanja, može vas učiniti samouvjerenijim i pristupačnijim.
Neprirodan govor tijela
Pretjerana svjesnost vlastitog govora tijela – do te mjere da svaki pokret djeluje uvježbano – može odavati utisak ukočenosti ili neautentičnosti. Umjesto da izgledate samouvjereno, mogli biste izgledati kao da previše razmišljate o svakom svom potezu.
Ključ je u pronalaženju ravnoteže između svjesnosti i prirodnog izražavanja. Umjesto forsiranja „moćnih poza“ ili unaprijed smišljenih gesti, fokusirajte se na to da budete prisutni u razgovoru – govor tijela će vas prirodno pratiti.
Ozbiljan ili ljut izraz lica
To ne znači da morate stalno hodati s osmijehom na licu. Budite ono što jeste i ne opterećujte se previše. Međutim, prilikom razgovora s nekim, blagi osmijeh i budan, zainteresovan pogled šalju poruku da slušate i da vam je osoba važna.
Neki jednostavno imaju prirodno ozbiljan izraz lica, što ne mogu uvijek kontrolisati, ali dr. Dixon ističe: „Istina je da nedostatak osmijeha može ostaviti utisak nepristupačnosti ili neljubaznosti – potpuno suprotno od onoga što možda želite pokazati! Jednostavan osmijeh može vas učiniti pristupačnijima i srdačnijima.
Savjeti za poboljšanje govora tijela
Već sama svjesnost o mogućim greškama u govoru tijela može vam pomoći da bolje komunicirate s namjerom. Slijedite ove dodatne savjete kako biste poboljšali svoj govor tijela.
- Budite samosvjesni: Počnite tako što ćete obratiti pažnju na vlastiti govor tijela. „Razmislite o tome kako vi doživljavate neverbalne znakove drugih i neka to oblikuje vaš stil komunikacije“, kaže dr. Dixon. Također možete pokušati vježbati razgovore ispred ogledala – to može biti korisno za osvještavanje vlastitih izraza i gesti.
- Obratite pažnju na izraze lica: Budite svjesni izraza lica i pokreta ruku. Dr. Dixon savjetuje i balansiranu količinu kontakta očima – ne previše da ne biste djelovali kao da zurite, ali dovoljno da pokažete da ste angažirani.
- Pokažite da slušate: Jednostavno klimanje glavom može napraviti veliku razliku. Pokazuje da ste aktivno uključeni u razgovor i stvara osjećaj povezanosti. Kontakt očima i osmijeh također mogu pomoći.
- Učite o pozitivnom govoru tijela: Izbjegavanje grešaka je jedan dio, ali korisno je i svjesno usvajati pozitivne oblike govora tijela. „Svjesno prilagođavanje našeg govora tijela kako bismo prenijeli samopouzdanje i angažovanost može nam pomoći, posebno u profesionalnim situacijama“, kaže Spencer.
- Isprobajte oponašanje (mirroring): „Suptilno oponašanje govora tijela druge osobe može stvoriti osjećaj povezanosti“, objašnjava dr. Dixon. „Samo pazite da ne pređete u zonu imitacije jer cilj je sklad, a ne kopiranje.“
Govor tijela je moćan, često zanemaren alat u našem komunikacijskom arsenalu. On ne samo da izražava naše misli i emocije, već i oblikuje način na koji se povezujemo s drugima.
Dr. Dixon zaključuje: „Dobar govor tijela može smanjiti nesporazume i stvoriti sigurno okruženje za otvoren dijalog. Ohrabrujem ljude da prihvate svoja tijela kao komunikatore i učine svoje interakcije bogatijim i smislenijim.“
Autor: Wendy Rose Gould
Preuzeto sa stranice: verywellmind.com
