Sudeći po rezultatima studije objavljene prije nekoliko godina u časopisu Američke Psihološke Asocijacije – Health psychology, ljudi koji se bave volonterskim radom mogli bi živjeti duže nego oni koji se ne bave sličnim aktivnostima. Ipak, ovo se odnosi isključivo na one pojedince koji kao razlog bavljenja humanitarnim radom navode potrebu i želju da pomognu drugima, umjesto priskrbljivanja bilo kakve lične koristi.
Ovo je prvi put da je tim istraživača došao do podataka da motivi bavljenja humanitarnim radom mogu imati značajnog utjecaja na životni vijek. Duži životni vijek imali su pojedinci koji su njegovali altruističke vrijednosti. Među ispitanicima čiji su razlozi za volonterizam bili lično zadovoljstvo, prisutan je bio jednak postotak smrtnosti četiri godine kasnije, kao i među ljudima koji se nisu bavili volonterizmom uopće.
Istraživanje longitudinalne studije obuhvatilo je slučajni uzorak učenika Srednje škole Wisconsin koji su maturirali 1957. godine, sa kojima su istraživači stupili u kontakt 2004. godine. Tom prilikom, učesnici su odgovarali na pitanja da li su se u životu bavili humanitarnim radom i koji su bili razlozi za to. Neka od pitanja bila su usmjerena ka drugima, kao što je „Smatram da je važno pomagati drugima“ ,a neka od pitanja su bila više usmjerena ka samome sebi – npr. „Volontiranje je pravi način da pobjegnem od vlastitih problema“ ili „Volontiranje čini da mislim bolje o sebi“
U 2008. godini, nakon pokušaja da ponovno uspostave kontakt sa ispitanicima, istraživači su došli do zaključka da je 4.3 % ispitanika preminulo – u grupi onih koji su kao razloge volonterizma navodili više samousmjerene motive,a slična situacija je bila i u grupi pojedinaca koji se nikada nisu ni bavili humanitarnim radom – 4% preminulih.
Mnogo manja stopa mortaliteta (1,6%) bila je među ispitanicima koji su, kao razloge bavljenja humanitarnim radom navodili isključivo nesebične motive , kao što je pomoć ugroženim kategorijama ljudi i širenje socijalnih kontakata.
Naposlijetku, zaključujemo da volonterski rad usmjeren ka pomoći ugroženim i nemoćnim grupama ljudi može poboljšati vaše zdravlje, kako fizičko, tako i psihičko.
U svakom slučaju, pomažete li drugima od toga koristi imate i vi. Ukoliko se trudimo suosjećati sa onima koji su manje sretni od nas, jačamo sebe kao ličnosti, i svakako poboljšavamo kvalitetu vlastitog života.
Pripremila.:
Jasna P. Subašić, dipl. psiholog
(Izvor: Sciencedaily.com)