Struka se još uvijek nije jednoglasno složila oko toga jesu li video igrice pozitivne ili negativne za razvoj djece. Istraživanja su još uvijek u toku i pomalo su proturječna. Slijedom logike zaključujemo da pretjerivati u bilo čemu nije zdravo, pa tako ni u satima provedenim ispred ekrana računara ili televizora.
*Negativne posljedice video igrica
Ljubav između video igrice i djeteta instantna je ljubav na prvi pogled koja traje. Stoga možemo očekivati da će mališani pred računarom u igranju provoditi sve više i više vremena i da se igranja nikada neće zasititi. Roditelji koji regulišu i kontrolišu vrijeme provedeno pred ekranima, upoznati su većinom s negativnim posljedicama igranja video igrica, a to su:
– problemi sa spavanjem,
– nakupljanje prekomjerene težine,
– problemi s držanjem tijel,
– povećenje potrebe za dioptrijskim naočalama,
– slabije ocjene u školi,
– prešućivanje domaćih zadataka i sl.
*Ima li ičega pozitivnog za djecu u igranju video igrica?
To je ono što većinu roditelja zanima – ima li i nešto pozitivno u igranju video igrica i mogu li djeca nešto iz te aktivnosti naučiti?
Neka istraživanja pokazala su da igranje video igrica ima neke dragocjene pozitivne efekte na razvoj mališana. Neki klinci kroz igranje razvijaju osjećaj za usavršavanje određene vještine. Drugi pozitivni efekti igranja video igrica kod djece su:
– potiču kreativnost,
– razvijaju kognitivne sposobnosti i percepciju
– omogućuju zabavan i društveni oblik zabave,
– poboljšavaju matematičke vještine kroz savladavanje nivoa i brojanje bodova
– razvijaju vještine planiranja, brzog reagiranja i rješavanja određenih kompleksnijih problema
– poboljšavaju koordinaciju na nivou oči-ruke i vizualno prostorne vještine
Studija, provedena na više od 600 osnovnoškolske djece u BiH, pokazala je da oni prosječno 67 minuta dnevno igraju računarske igrice, a 44 minuta igrice na konzolama.
Gotovo petina interjvuiranih utroši na igrice dnevno tri sata ili više.
Naravno da je na savjest svakog od roditelja ponaosob, koliko i u kojoj mjeri će dozvoliti svome mališanu da provodi vremena pred računarom i Tv-om. Na žalost i pored činjenice da roditelji uvijek žele samo najbolje za svoje dijete, ipak se dešava da kroz proces “kupovine” vlastitog mira u kući, djeci popuštaju i dozvoljavaju strahovito puno vremena da provode pred monitorima uz video igrice.
Naravno da je mnogo lakše i jednostavnije u svoje slobodno vrijeme “uposliti” dijete uz video igricu i na taj način dati sebi slobodnog vremena, nego zaokupirati pažnju djeteta kroz neki vid interaktivne saradnje pa čak i kroz igru i savladavanje određenih vještina, te na taj način provjereno izgrađivati od djeteta zdravu ličnost. Jedno je sigurno, svaki slobodan trenutak svog vremena koji imamo i možemo posvetiti oplemenjivanju svog djeteta, a ne učinimo to, sve više nas udaljava od vlastitog djeteta i svrstava nas u kategoriju sebičnih roditelja.