Usamljenost je bolna, ali postoje načini da je prebrodite i osjećate se povezano s drugima
Svi smo imali one dane kad se osjećamo izuzetno usamljeno – i zaista je grozno. Znate onaj osjećaj kada ležite na kauču s telefonom u ruci i pitate se zašto vam prijatelji ili partneri još nisu odgovorili na poruke (jer je prošlo već 30 minuta!). Čak ni mačka, očekivano, ne želi biti u vašoj blizini, a vi ne znate šta da radite s vremenom koje imate na raspolaganju. Ako ste skloni dramatiziranju, možda pomislite da vas svi mrze (iako duboko u sebi znate da to nije ni blizu istine).
„[Usamljenost] se definiše kao razlika između socijalne povezanosti koju želimo imati s drugima…i [povezanosti] koju osjećamo da zaista imamo. Kako taj jaz postaje veći, opisujemo ga kao veću i veću usamljenost.“
— Jeremy Nobel, MD, MPH, osnivač Project UnLonely
Iako usamljeni dani nisu zabavni, uobičajeni su. Zato nemojte biti previše obeshrabreni ako ste se u posljednje vrijeme osjećali pomalo usamljeno. Međutim, ako osjećate usamljenost cijelo vrijeme, možda postoji dublji problem koji treba riješiti jer hronična usamljenost zapravo može uticati na naše mentalno i fizičko zdravlje.
Istraživanja su pokazala da trajna usamljenost može uticati na vaše opšte zdravlje jednako kao gojaznost ili pušenje 15 cigareta dnevno (Američka psihijatrijska asocijacija: Suočavanje s prijetnjom po javno zdravlje usamljenosti i socijalne izolacije).
Jeremy Nobel, MD, MPH, ljekar i osnivač Project UnLonely, već godinama proučava uticaj usamljenosti i rekao je voditeljici Verywell Mind Podcasta, Minaa B., da „usamljenost ulazi u naše živote na mnogo načina.“ Dakle, postoji mnogo faktora i životnih događaja koji nas mogu učiniti usamljenima. Dobra vijest je da možemo ublažiti osjećaje usamljenosti kako izolacija ne bi počela narušavati naše blagostanje.
Na prvi pogled
Usamljenost je uobičajeno ljudsko iskustvo. Bez obzira ko smo ili gdje se nalazimo, vjerovatno ćemo se ponekad osjećati usamljeno – i to je uredu. Međutim, ako vas usamljenost zaista pogađa i traje duži vremenski period, možete iskusiti neke negativne posljedice po mentalno zdravlje, poput depresije i anksioznosti. Posvećivanje vremena sebi i drugima može vam pomoći da se osjećate manje usamljeno.
Usamljenost je nešto što osjećamo, a ne nešto što možemo vidjeti
Kada pomislimo na riječ „usamljen“, možda zamislimo nekoga kako sjedi sam u svojoj sobi ili nekoga ko stoji po strani u društvenim situacijama. Ali usamljenost nema jedan „izgled“. Možemo se osjećati usamljeno čak i dok aktivno razgovaramo s drugima. Razlog tome je, kako kaže dr. Nobel, „usamljenost je subjektivno stanje, što znači da je to način na koji se osjećamo. Ne možete je objektivno izmjeriti.“
Dakle, ne možete reći da je neko usamljen samo gledajući ga. Da biste to znali, morali bi vam reći da se osjećaju usamljeno.
Proširujući svoju definiciju usamljenosti, dr. Nobel kaže: „[Usamljenost] se definiše kao razlika između socijalne povezanosti koju želimo imati s drugima…i [povezanosti] koju osjećamo da zaista imamo. Kako taj jaz postaje veći, opisujemo ga kao veću i veću usamljenost.“
Pa, kako se usamljenost razlikuje od samoće?
„Biti sam je objektivno stanje izolacije,“ kaže dr. Nobel. Sjetite se ranijeg primjera nekoga ko je sam u svojoj sobi? To je ono što izgleda kao izolacija jer niko drugi fizički nije u tom prostoru s njima.
Ne možete reći da je neko usamljen samo gledajući ga.
Ali samo zato što je neko fizički sam, ne znači da je usamljen. Osoba možda čak uživa u tom vremenu provedenom daleko od drugih – ovo zovemo samoćom. Ponekad se namjerno samoizolujemo nakon veoma stresnog dana na poslu ili svađe s partnerom ili prijateljem kako bismo skupili misli i malo se opustili. Nakon što provedemo vrijeme u samoći, obično izlazimo iz svojih „skloništa“ kako bismo se ponovo povezali s ostatkom svijeta, osjećajući se obnovljeno.
Usamljenost je međutim, uvijek „negativan osjećaj jer nedostaje nešto što nam je potrebno“, kaže dr. Nobel.
Zašto se osjećamo usamljeno?
Usamljenost dolazi iz različitih razloga. Faktori koji doprinose osjećaju usamljenosti određuju vrstu usamljenosti koju osjećamo u datom trenutku.
Tri vrste usamljenosti
Prema nekim istraživačima, postoje tri vrste usamljenosti:
- Socijalna usamljenost: Osjećaj da nemate nikoga oko sebe; osjećaj da nigdje ne pripadate; osjećaj nepovezanosti s drugima.
- Emocionalna usamljenost: Osjećaj napuštenosti ili isključenosti.
- Egzistencijalna usamljenost: Osjećaj odvojenosti od ostatka svijeta; osjećaj da vas niko ne razumije.
Socijalna usamljenost
Kada osjećamo socijalnu usamljenost, možda se ne osjećamo tako bliskima s drugim ljudima. Dr. Nobel opisuje ovu vrstu usamljenosti kao onu koju osjećamo kada se čini da niko ne brine za nas ili nas ne podržava. Možda se ne osjećate povezano sa svojim vršnjacima ili osjećate distancu između sebe i ljudi s kojima radite.
Istraživanja pokazuju da su profesionalni vozači kamiona, profesionalni golferi i njegovatelji skloniji socijalnoj usamljenosti.
Studiranje u inostranstvu također može uzrokovati socijalnu usamljenost. Kada studenti odlaze u drugu zemlju radi studiranja, oni se, što je razumljivo, mogu osjećati nepovezano sa svojom kulturom. Ovo se naziva kulturnom usamljenosti i predstavlja oblik socijalne usamljenosti.
Emocionalna usamljenost
Ova vrsta usamljenosti često proizlazi iz osjećaja praznine ili gubitka nečega, odnosno osjećaja da ste na neki način ostavljeni po strani.
Uobičajeni razlozi koji dovode do emocionalne usamljenosti uključuju smrt bliskog člana porodice, smještanje u dom za njegu, prekid veze ili kada starija djeca konačno napuste porodični dom.
Ljudi koji žive s invaliditetom ili mentalnim zdravstvenim stanjima također mogu osjećati isključenost od drugih.
Dr. Nobel primjećuje da se ljudi iz marginalizovanih grupa osjećaju „drugačijima“ i isključenima iz određenih prostora – što može dovesti do osjećaja emocionalne usamljenosti.
Egzistencijalna usamljenost
Jeste li ikada ležali u krevetu u tri ujutro, nesposobni da zaspite jer ste iznenada dobili nalet energije, i našli se pod pokrivačem razmišljajući o smislu svog postojanja u kontekstu cijelog univerzuma? Te misli mogu izazvati dubok osjećaj usamljenosti.
U tim trenucima možda razmišljamo o svrsi svog života i svom mjestu u svijetu. A kada pomislite na broj ljudi na planeti (oko 8 milijardi… barem trenutno), lako se osjećati poput sićušne kapljice vode koja je progutana beskrajnim okeanom. Drugim riječima, egzistencijalna usamljenost je usamljenost na potpuno drugom nivou.
Osjećaj da vas niko na svijetu zaista ne razumije također može dovesti do ove vrste usamljenosti.
Štetni efekti usamljenosti i kako se osjećati manje usamljeno
Trajna usamljenost može ozbiljno narušiti naše mentalno i fizičko zdravlje. Neki od štetnih efekata usamljenosti uključuju:
- Povećanu smrtnost
- Kardiovaskularne bolesti
- Smanjenu fizičku aktivnost
- Depresiju
- Povećan rizik od samoubistva
- Anksioznost
- Povećan rizik od demencije
Dr. Nobel kaže da se ljudi ponekad okreću supstancama poput alkohola ili opioida kako bi se nosili s osjećajem usamljenosti.
On navodi: „[Usamljenost] doslovno mijenja način na koji naši mozgovi funkcionišu, pa se počinjemo povlačiti. Kontakt s drugima sve više doživljavamo kao rizičan, pa ga izbjegavamo, čak i kada je to upravo ono što nam treba.“
Kako se osjećati manje usamljeno
Dr. Nobel predlaže nekoliko načina za ublažavanje osjećaja usamljenosti:
- Smanjite stigmu usamljenosti: Kada ste posljednji put priznali sebi ili nekom drugom da se osjećate usamljeno? Ovo može biti teško za priznati. Možda se bojimo osude ili da ćemo izgledati previše zahtjevni. Ali dr. Nobel kaže da stvaranje veće svijesti o usamljenosti može biti lijek za nju. Kada se više ljudi otvori o osjećaju usamljenosti, drugi će vjerovatno slijediti njihov primjer. Dakle, sljedeći put kada se osjećate usamljeno, pokušajte to reći nekome kome vjerujete i provjerite kako se osjećate nakon toga.
- Namjerno se povežite s drugim ljudima: Dr. Nobel predlaže da se obavežete na određeno vrijeme kada ćete se posvetiti povezivanju s drugima. Čak i ako ste kilometrima daleko od nekoga, organizujte Zoom poziv kako biste imali interakciju licem u lice.
- Promijenite način razmišljanja o usamljenosti: Dr. Nobel kaže da osjećaj usamljenosti nije znak naše lične nesposobnosti. Predlaže da pokušamo prihvatiti da usamljenost nije naša greška. Umjesto toga, ona je „signal da nam je potrebna određena vrsta povezanosti.“
Šta ovo znači za vas
Usamljenost ne označava nedostatak ili neku urođenu manu kod nas, već samo znak da nam treba malo dodatne nježnosti i pažnje. Ako vam usamljenost postaje česta ili iscrpljujuća, možda je vrijeme da potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.
Autor: Ayana Underwood
Preuzeto sa stranice: verywellmind.com
