Od ohrabrivanja u završavanju školskih obaveza i sportskih aktivnosti do modeliranja vrijednosti tokom odrastanja djeteta (sjetite se, djeca rade ono šta vi radite, ne ono šta im govorite!), roditelji imaju ogroman uticaj na živote svoje djece. Međutim, oni nisu jedini koji direktno utiču na djecu – posebno nakon što djeca krenu u školu i počnu komunicirati sa spoljašnjim svijetom. Većina roditelja radi na tome da djeci pruži najbolji mogući početak, ali je također važno da roditelji prepoznaju da djeca dolaze na svijet sa svojim temperamentima, ličnostima i ciljevima. Iako roditelji mogu željeti da usmjere svoje dijete na određeni put, njihov zadatak je da pruže suočavanje sa svijetom koje će na kraju pripremiti dijete za potpunu samostalnost i sposobnost da slijedi bilo koji put koji izabere.
U svijetu koji se brzo mijenja, roditeljstvo može biti podložno trendovima i promjenama stilova, a roditeljstvo u nekim privilegovanim krugovima postalo je konkurentni sport. Ali potrebe razvoja djece kako ih nauka definiše ostaju relativno stabilne: sigurnost, struktura, podrška i ljubav.
Kako biti dobar roditelj
Da bi se postiglo efikasno roditeljstvo, nije dovoljno samo izbjeći očigledne opasnosti kao što su zlostavljanje, zanemarivanje ili prekomjerno popuštanje. Naime, Nacionalna akademija nauka izdvaja četiri glavne odgovornosti roditelja: održavanje zdravlja i sigurnosti djece, promoviranje njihove emocionalne dobrobiti, usađivanje socijalnih vještina i intelektualna priprema djece.
Brojne studije sugerišu da su najbolje prilagođena djeca ona koju odgajaju roditelji koji uspijevaju kombinovati toplinu i senzitivnost s jasnim očekivanjima u ponašanju. Roditelji mogu pronaći korisnim ove četiri stvari:
briga (pokazivanje prihvatanja i ljubavi),
stabilnost (održavanje stabilnog okruženja),
samostalnost (omogućavanje djetetu da razvije autonomiju) i
posljedice (primjena posljedica izbora, bile one pozitivne ili negativne).
Koji su to nezdravi stilovi roditeljstva?
Nije svaki stil roditeljstva u najboljem interesu djeteta. Postoji nešto što se zove pretjerano roditeljstvo, koje može osakatiti djecu kako odrastaju i učiniti ih nesposobnim da se nose s najmanjim neuspjesima. Dva dobro poznata primjera pretjeranog roditeljstva uključuju “helikopter roditeljstvo,” gdje se djeca prekomjerno nadziru i drže podalje od opasnosti, i “roditeljstvo snježne grtalice,” gdje se potencijalne prepreke uklanjaju s djetetovog puta. Oba stila mogu negativno uticati na kasniju nezavisnost, mentalno zdravlje i samopoštovanje djeteta.
Naravno, postoji i nešto što se zove nedovoljno roditeljstvo, a istraživanja pokazuju da nedostatak roditeljskog angažmana često vodi do loših ishoda u ponašanju kod djece. To može biti dijelom zato što potiče mlade da se previše oslanjaju na vršnjačku kulturu. Ironično, pretjerano strogi ili autoritarni stilovi roditeljstva mogu imati isti efekat.
Na kraju, roditelji bi trebali nastojati biti ljubazni, ali čvrsti, dok omogućavaju djeci dovoljno prostora da razviju vlastite interese, istraže nezavisnost i iskuse neuspjeh.
Pregledano od strane tima Psychology Today
Preuzeto sa stranice: psychologytoday.com
