Roditeljstvo je jedna od uloga koja nas najviše obogaćuje, ali uz to donosi i velike izazove u našim životima. Sve je veći interes za alternativnim pristupima tradicionalnim metodama roditeljstva, s naglaskom na pozitivnu disciplinu i njegovanje brižnih i respektabilnih odnosa između roditelja i djeteta. Još jedan od novih pristupa je svjesno roditeljstvo. Svjesno roditeljstvo je filozofija roditeljstva zasnovana na bestseler knjizi The Conscious Parent: Transforming Ourselves, Empowering Our Children autorice Shefali Tsabary (2010).
Svjesno roditeljstvo se temelji na razvijanju roditeljske samosvijesti, prisutnosti i emocionalne samoregulacije. Ovaj pristup ohrabruje roditelje da upravljaju svojim reakcijama, osjećajima, mislima i ponašanjem. Nadamo se da, ako postanemo svjesni vlastitih okidača i obrazaca, možemo prestati ponavljati obrasce koje smo naučili od svojih roditelja.
Šta je svjesno roditeljstvo?
Svjesno roditeljstvo naglašava samosvijest, emocionalnu samoregulaciju, empatiju i namjernu prisutnost (Duncan i dr., 2009). Ono ohrabruje roditelje da razviju duboko razumijevanje vlastitih emocija, okidača i sistema vjerovanja te nauče prepoznati kako ti faktori utiču na njihove interakcije sa djecom. Svjesno roditeljstvo također podrazumijeva da budemo potpuno prisutni u trenutku, usklađeni s potrebama i emocijama nas samih i naše djece (Tsabary, 2010, 2023). Zahtijeva od roditelja da pristupe roditeljstvu s pažljivošću, saosjećanjem i autentičnošću (Boegel & Restifo, 2015). Slično kao i nježno roditeljstvo, svjesno roditeljstvo teži ka izgradnji duboke povezanosti i međusobnog poštovanja između roditelja i djeteta, stvarajući okruženje u kojem se dijete osjeća sigurno, saslušano i cijenjeno. Naglašava pozitivnu disciplinu (Nelsen, 2006), aktivno slušanje, saradnju i razvoj emocionalne inteligencije kod djece (Gottman & DeClaire, 1998).
Ovaj pristup se fokusira na razumijevanje i ispunjavanje potreba djeteta, uz održavanje čvrstih, ali nježnih granica. Dok se nježno roditeljstvo fokusira na suosjećajne i empatične prakse brige, svjesno roditeljstvo dodaje dodatni sloj roditeljske pažljivosti, samosvijesti i samorefleksije na roditeljski put (Peterson, 2015). Oba pristupa dijele zajednički cilj njegovanja snažnih, povjerljivih i respektabilnih odnosa između roditelja i djece (Siegel & Hartzell, 2005), ali svjesno roditeljstvo stavlja poseban naglasak na samosvijest i namjernost.
6 principa svjesnog roditeljstva
Svjesno roditeljstvo je vođeno s nekoliko ključnih principa koji oblikuju njegov pristup odgajanju djece. Ovi principi su duboko ukorijenjeni u pažljivosti i naglašavaju važnost samosvijesti, prisutnosti i saosjećanja u roditeljstvu (Kabat-Zinn, 2013).
Neki od osnovnih principa svjesnog roditeljstva, prema Tsabary (2010, 2023), uključuju sljedeće.
1. Samosvijest i samorefleksija
Samosvijest i samorefleksija su ključni u svjesnom roditeljstvu. Iznad svega, svjesni roditelji trebaju vježbati da postanu svjesniji svojih reakcija, osjećaja, misli i sistema vjerovanja, kao i svojih obrazaca i emocionalnih okidača.
2. Svjesno prisustvo
Svjesno roditeljstvo počinje s potpunom prisutnošću u trenutku s vašim djetetom. To podrazumijeva otpuštanje distrakcija, briga o budućnosti ili kajanja zbog prošlosti i fokusiranje isključivo na sadašnji trenutak (Kabat-Zinn, 2013). Kultiviranjem prisutnosti, roditelji mogu produbiti svoju povezanost sa djecom i odgovarati na njihove potrebe s većom empatijom i razumijevanjem.
3. Neosuđivanje
Kabat-Zinn (2013) naglašava važnost usvajanja neosuđivačkog stava u životu, a to se također odnosi i na roditeljstvo. To podrazumijeva otpuštanje unaprijed stvorenih stavova, očekivanja ili etiketa o nama samima, našoj djeci ili našim roditeljskim sposobnostima. Umjesto da osuđujemo sebe ili svoju djecu zbog njihovih misli, osjećaja ili ponašanja, svjesno roditeljstvo ohrabruje prihvatanje i znatiželju, omogućavajući veću fleksibilnost i otvorenost u našim interakcijama.
4. Strpljenje
Roditeljstvo može biti izazovno i zahtijeva veliku dozu strpljenja. Peterson (2015) naglašava važnost kultivisanja strpljenja u roditeljstvu, prepoznajući da promjena zahtijeva vrijeme i da djeca neprestano uče i rastu. Vježbanjem strpljenja, roditelji mogu odgovarati na teške situacije s mirnoćom i ravnotežom, umjesto da reaguju impulsivno ili grubo.
5. Suosjećanje
Suosjećanje je u središtu svjesnog roditeljstva. Tsabary (2023) potiče roditelje da pristupe sebi i svojoj djeci s ljubaznošću, razumijevanjem i empatijom. Ovo uključuje prepoznavanje i validaciju cijelog spektra emocija koje doživljavaju i roditelj i dijete, te reagovanje sa saosjećanjem umjesto kritike ili osude. Kultiviranjem saosjećanja, roditelji mogu stvoriti njegujuće i podržavajuće okruženje u kojem se djeca osjećaju sigurno, voljeno i shvaćeno.
6. Briga o sebi
Tsabary (2010) naglašava važnost roditeljske brige o sebi. Ona potiče roditelje da ozbiljno shvate svoju dobrobit i odvoje vrijeme za samorefleksiju, opuštanje i obnavljanje energije. Brinući se o sebi, roditelji mogu obnoviti svoje energetske rezerve, učinkovitije upravljati stresom i pojaviti se kao prisutniji i pažljiviji staratelji za svoju djecu.
5 primjera svjesnog roditeljstva u stvarnom životu
Svjesno roditeljstvo nije samo teorijski koncept, već životno iskustvo za mnoge porodice širom svijeta. Evo nekoliko stvarnih primjera kako se principi svjesnog roditeljstva mogu primijeniti u svakodnevnim situacijama.
1. Pažljivo slušanje
Dok je Kelly sjedila za kuhinjskim stolom odgovarajući na radne e-mailove, njena kćerka Maria je ušla u sobu u suzama. Umjesto da je otjera, Kelly je duboko udahnula, zatvorila laptop i u potpunosti se posvetila Mariji. Samo je slušala dok je Maria iznosila svoje frustracije zbog svađe s najboljom prijateljicom. Kelly je odolijevala porivu da odmah ponudi savjet, umjesto toga pružala je utješne kimanja i ohrabrujuće dodire. Povremeno bi ponovila ono što je Maria rekla ili pojasnila nešto pitanjem. Tokom cijelog razgovora, Kelly je priznavala Marijine osjećaje. Maria, osjećajući se saslušanom i shvaćenom, smirila se, a zajedno su istražile rješenja kako da poprave odnos s prijateljicom.
2. Rješavanje sukoba
Usred žestoke rasprave o ograničenju vremena provedenog ispred ekrana, obojica Henry i njegov sin Peter su osjećali kako raste njihova frustracija. Osjetivši kako tenzija eskalira, Henry je predložio pauzu. Kasnije, uz šolju toplog kakaa, ponovno su se vratili na problem, ali ovaj put s mirnim glasovima i otvorenim srcima. Henry je priznao Peterovu želju da igra svoju omiljenu video igru, dok je Peter razumio važnost balansiranja vremena provedenog ispred ekrana s drugim aktivnostima. Zajedno su došli do kompromisa: postavili su tajmer za sesije igranja i dogovorili se o planiranju vremena za igru na otvorenom.
3. Emocionalno vođenje
Kada je sin Fione, Jacob, došao kući iz škole izgledajući potišteno, Fiona je odmah osjetila da nešto nije u redu. Umjesto da ga bombarduje pitanjima, Fiona je sjela pored njega tiho, nudeći utješan zagrljaj. Jacob je na kraju otkrio da se osjećao izolovano tokom odmora. Prisjećajući se metode “trostruko A” (priznati, artikulisati, prihvatiti), Fiona je priznala Jacobove osjećaje, uvjeravajući ga da je u redu osjećati se tužno. Zajedno su razgovarali o strategijama za sklapanje novih prijateljstava, poput pridruživanja klubu za vrijeme ručka ili pozivanja vršnjaka na igru.
4. Zajedničko donošenje odluka
Kada se porodica okupila oko stola za večerom, Martina je predložila ideju o planiranju vikend putovanja. Umjesto da diktira destinaciju, ohrabrila je svakog člana porodice da podijeli svoje ideje. Njena kćerka Emily je s oduševljenjem predložila putovanje na plažu, dok je njen sin Ethan preferirao planinski izlet. Nakon živahne diskusije i porodičnog glasanja, dogovorili su se o kompromisu: obalnu kolibu u blizini planinskih staza. Svi su se osjećali uključeno u proces donošenja odluka, što je nadolazeće putovanje učinilo još uzbudljivijim.
5. Pažljiva disciplina
Kada je Felixov sin Martin tvrdoglavo odbijao pospremiti svoje igračke po ko zna koji put, Felix je osjetio kako mu strpljenje popušta. Umjesto da pribjegne kazni, Felix je duboko udahnuo i spustio se na Martinovu visinu. Empatizovao je s njegovim odbijanjem pospremanja, priznajući da čišćenje nije uvijek zabavno. Zajedno su istražili načine kako da učine ovaj zadatak zabavnijim, poput puštanja njegove omiljene muzike dok pospremaju ili postavljanja tajmera za brzu trku u čišćenju. Kroz pozitivno ohrabrivanje i zajedničko rješavanje problema, Martin je na kraju s novom voljom prihvatio zadatak.
Svjesno roditeljstvo u odnosu na druge stilove roditeljstva
Većina stilova roditeljstva spada u četiri glavne kategorije: autoritarno, autoritativno, permisivno/popustljivo i neangažovano ili zapostavljajuće roditeljstvo (Baumrind, 1971). Svaki stil roditeljstva balansira između izazova i podrške. Dok svjesno roditeljstvo dijeli određene sličnosti s drugim stilovima roditeljstva, poput nježnog roditeljstva, roditeljstva s vezivanjem i pozitivnog i autoritativnog roditeljstva, ono također ima i posebne karakteristike koje ga izdvajaju.
Jedna od ključnih razlika je njegov fokus na pažljivost i roditeljsku samosvijest (Tsabary, 2010, 2023). Za razliku od autoritarnog ili popustljivog roditeljstva, koje se može osloniti na kontrolu ili popustljivost, svjesno roditeljstvo naglašava modeliranje emocionalne samoregulacije i neosuđujuće prisutnosti.
Svjesno roditeljstvo vs. nježno roditeljstvo
Svjesno roditeljstvo i nježno roditeljstvo se ponekad koriste kao sinonimi jer dijele zajednički naglasak na empatiju, poštovanje i povezanost. Oba pristupa prioritet stavljaju na izgradnju snažne emocionalne veze između roditelja i djeteta te njegovanje podržavajućeg okruženja za rast i razvoj.
Međutim, nježno roditeljstvo može staviti veći naglasak na pozitivnu disciplinu i postavljanje granica, dok svjesno roditeljstvo obuhvata širi fokus na samosvijest, autentičnost, pažljivu prisutnost i lični rast.
Svjesno roditeljstvo vs. roditeljstvo s vezivanjem
Svjesno roditeljstvo i roditeljstvo s vezivanjem dijele sličnu filozofiju ukorijenjenu u brižnom i odgovornom starateljstvu. Oba pristupa prepoznaju važnost sigurne privrženosti u promicanju zdravog razvoja djece i emocionalnog blagostanja (Bowlby, 1988).
Međutim, dok se roditeljstvo s vezivanjem prvenstveno fokusira na fizičku i emocionalnu bliskost između roditelja i djeteta, svjesno roditeljstvo stavlja naglasak na kultivisanje i modelovanje roditeljske samosvijesti.
Prednosti i nedostaci svjesnog roditeljstva
Kao i svaki stil roditeljstva, svjesno roditeljstvo ima svoje prednosti i izazove. Očigledno je da svjesno roditeljstvo promiče lični rast, poboljšanu samoregulaciju i samosvijest kod roditelja, dok se drugi pristupi roditeljstvu više fokusiraju na mehaniku interakcija između roditelja i djeteta.
Prednosti
1. Snažna emocionalna veza
Svjesno roditeljstvo podstiče duboku emocionalnu povezanost između roditelja i djeteta, promovišući povjerenje, sigurnost i otpornost. Pozitivni ishodi u ponašanju Djeca odgojena po principima svjesnog roditeljstva imaju tendenciju da ispoljavaju manje problema u ponašanju i bolje vještine emocionalne regulacije (Duncan i dr., 2009; Boegel & Restifo, 2015).
Prednosti
1. Snažna emocionalna veza
Svjesno roditeljstvo podstiče duboku emocionalnu povezanost između roditelja i djeteta, promovišući povjerenje, sigurnost i otpornost.
2. Pozitivni ishodi u ponašanju
Djeca odgojena po principima svjesnog roditeljstva imaju tendenciju da ispoljavaju manje problema u ponašanju i bolje vještine emocionalne regulacije (Duncan i dr., 2009; Boegel & Restifo, 2015).
3. Poboljšane komunikacijske vještine
Svjesno roditeljstvo podstiče otvorenu i iskrenu komunikaciju, jača odnos između roditelja i djeteta i podstiče međusobno razumijevanje.
4. Empatija i saosjećanje
Svjesno roditeljstvo kultiviše empatiju i saosjećanje kod oba roditelja i djeteta.
Nedostaci
1. Vremenski intenzivno
Svjesno roditeljstvo zahtijeva značajno ulaganje vremena i energije, jer uključuje stalnu samorefleksiju, praksu svjesnosti i namjerne roditeljske strategije.
2. Izazovi u dosljednosti
Održavanje dosljednosti u primjeni principa svjesnog roditeljstva može biti izazovno, posebno u trenucima stresa ili umora (Bailey, 2010).
3. Društveni pritisci
Svjesno roditeljstvo može naići na skepticizam ili kritike od strane članova porodice, prijatelja ili društva u cjelini, što predstavlja izazov za roditelje koji odaberu ovaj pristup.
4. Emocionalni rad
Svjesno roditeljstvo podrazumijeva emocionalni rad, jer roditelji moraju navigirati vlastitim emocijama dok podržavaju emocionalne potrebe svog djeteta, što može biti emocionalno iscrpljujuće (Duncan i dr., 2009).
6 koraka za povećanje samosvijesti roditelja
Postizanje svjesnog roditeljstva je putovanje koje zahtijeva stalnu samosvijest i lični rast. Evo nekoliko koraka koje roditelji mogu poduzeti kako bi povećali svoju svijest i kultivisali svjestan pristup roditeljstvu.
1. Praktikujte svjesnost
Uključite se u svakodnevne prakse svjesnosti poput meditacije, dubokog disanja ili joge kako biste kultivisali svijest o sadašnjem trenutku i emocionalnu otpornost (Kabat-Zinn, 2013).
2. Razmislite o svojim roditeljskim vrijednostima
Odvojite vrijeme da razmislite o svojim roditeljskim vrijednostima, uvjerenjima i ciljevima i razmotrite kako oni utiču na vaše interakcije s djetetom (Siegel & Hartzell, 2005).
3. Tražite podršku i savjet
Povežite se s drugim svjesnim roditeljima ili potražite savjet od roditeljskih stručnjaka, terapeuta ili grupa podrške kako biste stekli uvid i perspektive o svjesnom roditeljstvu.
4. Praktikujte samosaosjećanje
Budite nježni i saosjećajni prema sebi dok navigirate izazovima roditeljstva, prepoznajući da savršenstvo nije cilj i da su greške prilike za rast (Neff, 2011).
5. Ostanite radoznali i otvorenog uma
Pristupajte roditeljstvu s radoznalošću i otvorenim umom, spremni učiti iz iskustava, perspektiva i povratnih informacija vašeg djeteta.
6. Gledajte na svoje dijete kao na katalizatora i učitelja
Šta možete naučiti od svog djeteta? Šta vaše dijete može naučiti vas? Kako vaše dijete olakšava vaš rast i samosvijest? Postavljajte sebi ova pitanja svaki dan.
5 aktivnosti za roditelje i njihovu djecu
Svjesno uključivanje u smislene zajedničke aktivnosti može ojačati vezu između roditelja i djeteta i stvoriti trajne uspomene. Evo nekoliko aktivnosti u kojima roditelji mogu uživati sa svojom djecom dok praktikuju svjesnost i svjesno roditeljstvo.
1. Šetnje u prirodi
Provedite laganu šetnju u prirodi sa svojim djetetom, podstičući ga da primijeti prizore, zvukove i senzacije oko sebe i da podijeli svoja zapažanja s vama.
2. Svjesni obroci
Pripremite i jedite obrok zajedno sa svojim djetetom, obraćajući pažnju na teksture, okuse i mirise hrane, te uživajući u svakom zalogaju svjesno (Albers, 2012).
3. Umjetničko izražavanje
Uključite se u kreativne aktivnosti poput crtanja, slikanja ili izrade rukotvorina sa svojim djetetom, dopuštajući mu da se slobodno izražava bez osuđivanja.
4. Praksa zahvalnosti
Započnite dnevnik zahvalnosti sa svojim djetetom, naizmjenično svakog dana zapisujte stvari na kojima ste zahvalni i razmišljajte o blagodatima u vašim životima (Emmons & McCullough, 2003).
5. Pripovijedanje priča
Dijelite priče ili čitajte knjige zajedno sa svojim djetetom, podstičući ga da zamišlja, saosjeća i razmišlja o temama i likovima u pričama.
Zaključak
Svjesno roditeljstvo, ukorijenjeno u principima samosvijesti, svjesnosti i saosjećanja, nudi njegujući i holistički pristup odgoju djece. Kultivisanjem svijesti o svojim emocionalnim okidačima i prošlim obrascima, kao i empatiji i autentičnosti, roditelji mogu izgraditi jače emocionalne veze sa svojom djecom, stvarajući podržavajuće i ljubazno okruženje za rast i razvoj. U ovom pristupu roditeljstvu, djeca se vide kao katalizatori promjena, kao i moćni učitelji koji mogu pomoći roditeljima da izliječe svoje vlastite rane.
Iako svjesno roditeljstvo može predstavljati izazove i zahtijevati posvećenost ozbiljnom unutarnjem radu, nagrade duboke i smislene povezanosti s našom djecom su neprocjenjive. Kroz kontinuiranu samorefleksiju, namjerne prakse i posvećenost njegovanju odnosa, roditelji mogu započeti transformativno putovanje svjesnog roditeljstva, obogaćujući tako i svoje i živote svoje djece.
Autor: Anna Katharina Schaffner, Ph.D.
Preuzeto sa stranice: positivepsychology.com