Autor: Olivia Guy-Evans, MSc
Preuzeto sa stranice: simplypsychology.org
Socijalni anksiozni poremećaj (SAP) je mentalno zdravstveno stanje koje može značajno utjecati na svakodnevni život tinejdžera i njihovu opću dobrobit. Iako je normalno da tinejdžeri osjećaju nervozu u nekim društvenim situacijama, SAP nadilazi tipičnu stidljivost ili povremenu nelagodu.
Smatra se da SAP postaje izražen tokom adolescencije kod mnogih koji se bore s ovim poremećajem. Razumijevanje kako SAP specifično utiče na tinejdžere ključno je za rano prepoznavanje i intervenciju.
Da li je SAP čest kod tinejdžera?
SAP često dostiže vrhunac tokom adolescencije, a studija Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje (NIMH) otkriva da se SAP pojavljuje kod približno 12% tinejdžera koji se identificiraju kao stidljivi, otprilike u dobi od 13 godina.
Smatra se da socijalna anksioznost nesrazmjerno pogađa mlade ljude, a mnogi slučajevi bivaju dijagnosticirani prije 23. godine života (Kessler et al., 2005). Nedavna studija koja je obuhvatila osobe između 16 i 29 godina iz kulturno i ekonomski različitih zemalja otkrila je da je 1 od 3 osobe ispunjavala kriterije za socijalni anksiozni poremećaj (Jefferies & Ungar, 2020). Iako većina tinejdžera prolazi kroz periode normalne anksioznosti povezane s promjenama koje prate adolescenciju, oni sa SAP-om doživljavaju strah i anksioznost koji su nesrazmjerni situacijama s kojima se suočavaju. SAP može biti čest kod tinejdžera, možda zbog promjena koje se dešavaju u njihovim mozgovima, što ih čini društveno svjesnijim u periodu kada grupa vršnjaka postaje sve važnija.
Zašto je SAP čest kod tinejdžera?
Ne smatra se da postoji specifičan uzročni faktor za SAP, već se vjeruje da je povezan s nizom faktora kao što su genetika, hemija mozga i faktori okoline.
U nastavku su neki od uobičajenih faktora koji mogu uzrokovati SAP kod tinejdžera:
Genetski faktori
Jedan od mogućih uzroka SAP-a je genetika, jer osobe s porodičnom historijom anksioznih poremećaja mogu imati veću vjerovatnoću da razviju SAP. Također, što je genetska bliskost člana porodice s anksioznim poremećajem (npr. roditelj ili brat/sestra) veća, to je veća vjerovatnoća da će tinejdžer razviti SAP.
Razvojne i socijalne promjene
SAP može biti čest kod tinejdžera zbog razvojnih promjena i socijalnih pritisaka koji se javljaju tokom adolescencije. Kako tinejdžeri teže većoj nezavisnosti i prihvatanju od strane svojih vršnjaka, mogu osjetiti anksioznost i sumnju u sebe u društvenim situacijama. Dodatno, hormonske promjene tokom puberteta mogu pojačati simptome anksioznosti.
Osobine ličnosti
Dijete s prirodno mirnim temperamentom, koje je povučeno ili nevoljno da isproba nove stvari, može biti pod povećanim rizikom da razvije SAP kada uđe u adolescenciju.
Roditeljski stil
Može postojati povezanost između stilova roditeljstva i razvoja SAP-a kod tinejdžera. Ovo je posebno relevantno ako je roditelj pretjerano zaštitnički nastrojen prema svom djetetu. Pretjerano zaštitnički roditelj može spriječiti svoje dijete da doživi zdrav nivo društvene interakcije ili da preuzima nove rizike. Zbog toga dijete može propustiti priliku da nauči potrebne vještine za suočavanje s određenim društvenim situacijama.
Zlostavljanje
Negativna iskustva, kao što su zlostavljanje, socijalna isključenost ili traumatski događaji, također mogu doprinijeti razvoju socijalnog anksioznog poremećaja kod nekih tinejdžera. Nažalost, mnoga djeca i tinejdžeri doživljavaju zlostavljanje od svojih vršnjaka u školi i online. Zlostavljanje može utjecati na mnoge aspekte života osobe, uključujući stvaranje straha od društvenih situacija.
Govorni problemi
Ako tinejdžer ima govornu manu, to može biti izazovno iz mnogo razloga i može negativno utjecati na njihovo samopouzdanje u komunikaciji s drugima.
Mogu li društvene mreže doprinijeti socijalnoj anksioznosti?
Neke studije sugerišu da veća upotreba društvenih mreža i više opcija za komunikaciju koja nije komunikacija licem u lice može biti povezana s višim nivoima socijalne anksioznosti (Caplan, 2007; Lee-Won et al., 2015). Potencijalni razlog za ovo mogao bi biti taj što osobe s socijalnom anksioznošću preferiraju relativnu “sigurnost” online interakcija (Caplan, 2007). Stoga tinejdžeri mogu biti manje skloni da se guraju izvan svoje zone komfora ako postoji manja potreba za socijalizacijom uživo.
SAP naspram stidljivosti
Prirodno je da se tinejdžeri ponekad osjećaju samosvjesno ili stidljivo pred drugima. Stidljive osobe obično osjećaju nelagodu u prisustvu stranaca i oklijevaju da se otvore u društvenim situacijama. Za neke ljude, anksioznost koja prati osjećaj stidljivosti ili samosvijesti može biti ekstremna. Kada tinejdžeri osjećaju toliko samosvijesti i anksioznosti da ih to sprječava da progovore ili se druže većinu vremena, vjerovatno je da se radi o nečemu što je više od stidljivosti i da mogu imati socijalnu fobiju. Na ovaj način, SAP je više od stidljivosti. To je postojan strah koji može utjecati na svakodnevne aktivnosti, samopouzdanje, odnose i život u školi ili na poslu.
Tinejdžeri sa SAP-om često mogu ostati neprepoznati, jer roditelji i nastavnici njihovo ponašanje tumače kao stidljivost.
Znakovi SAP-a kod tinejdžera
Iako je SAP vrlo čest mentalni poremećaj, mnogi roditelji i nastavnici nisu upoznati sa znakovima i simptomima kod tinejdžera.
Važno je obratiti pažnju na sljedeće simptome ako sumnjate da tinejdžer ima socijalnu anksioznost:
- Imaju teškoća u razgovoru s drugima.
- Osjećaju anksioznost zbog prisustva drugih ljudi, posebno stranaca.
- Javlja im se osjećaj sramote pri interakciji s drugima.
- Kritikuju sami sebe nakon društvene interakcije.
- Imaju malo prijatelja i teško im je da steknu ili održe prijateljstva.
- Malo otkrivaju o sebi kada razgovaraju s drugima.
- Boje se da zatraže od drugih da se sastanu.
- Govore tiho, mumlaju ili zamuckuju dok pričaju.
- Ne žele ići na društvene događaje poput zabava.
- Brinu se danima ili sedmicama prije javnog događaja.
Obratite pažnju na fizički izgled tinejdžera, jer to može pružiti uvid u to kako se osjećaju u društvenim situacijama:
- Možda razgovaraju s pognutom glavom, prekriženim rukama i povijenim držanjem.
- Mogu pokazivati nervozne navike poput grickanja noktiju, uvrtanja kose ili stalnog mrdanja.
- Crvene se.
- Znoje se.
- Drhte, kao što su podrhtavanje ruku ili nogu.
- Imaju malo izraza lica.
- Nedostatak kontakta očima i gledaju dalje od društvene grupe.
Možda će postati očito da tinejdžer ima SAP kada primijetite njihovo ponašanje u školi. Nastavnici mogu izvijestiti da tinejdžeri:
- Boje se da progovore na času ili da doprinosu raspravama.
- Ne traže pomoć od nastavnika čak i kada im je teško.
- Može im biti vidljivo neugodno kada su u centru pažnje, kao npr. prilikom davanja prezentacija pred razredom.
- Izbjegavaju svoje vršnjake izvan razreda, možda jedu ili se igraju sami.
- Imaju slabije ocjene u školi u poređenju s vršnjacima.
Jedna studija je intervjuisala predtinejdžere s znakovima socijalnog anksioznog poremećaja (Halldorsson et al., 2023).
Jedan predtinejdžer je opisao kako se osjećao kao da ga druga djeca osuđuju:
“Bile su tu tri djevojke koje su se smijale, i pomislio sam da se smiju meni.”
12-godišnjak
Predtinejdžeri su također opisivali kako se nose s društvenim situacijama, poput pripreme onoga što će reći ili ponašanja u kojima traže sigurnost:
“Razmišljam šta da kažem prije nego što kažem nešto.”
12-godišnjak
“…(Pokušavam) uspostaviti kontakt, kao ljubazan kontakt… i, samo se nasmiješim i pokušavam biti ljubazan… Pokušavam da misle da sam ljubazna osoba.”
11-godišnjak
“…Pokušavam izgledati zauzeto, kao da sam na telefonu, ili gledam u stranu kako ne bih morao razgovarati s nekim.”
12-godišnjak
Kako tinejdžeri izražavaju da imaju socijalnu anksioznost?
Važno je prepoznati da neki tinejdžeri možda neće eksplicitno reći da imaju socijalnu anksioznost, pa je ključno obratiti pažnju na druge znakove da se bore s ovim problemom. Na primjer, tinejdžer može ukazati na svoju socijalnu anksioznost izražavanjem osjećaja bezvrijednosti, kao što je izjava da su “gubitnici” ili da ih niko ne voli. Također, mogu pokazivati nevoljkost ili odbijanje da idu u školu, što može biti zbog anksioznosti u vezi s društvenim interakcijama. Pored toga, tinejdžeri se mogu žaliti na fizičke simptome kao što su glavobolja, mučnina, vrtoglavica ili nelagodnost u društvenim situacijama, što može biti znak socijalne anksioznosti. Važno je imati na umu da roditelji ne bi trebali brzati s zaključcima i pretpostaviti da je bilo koje neuobičajeno ponašanje znak socijalne anksioznosti. Umjesto toga, ključno je održavati otvoren i podržavajući odnos s tinejdžerom, biti pažljiv prema njihovim potrebama i ponuditi pomoć ako im je potrebna.
Kako SAP može postati gori?
Osobe s SAP-om mogu preferirati da ublaže svoju anksioznost izbjegavanjem društvenih situacija koje ih čine anksioznim.
Na primjer, tinejdžer s SAP-om može odlučiti da izbjegne odlazak na zabave sa svojim vršnjacima kako bi izbjegao osjećaj anksioznosti. Neki sa SAP-om mogu koristiti tzv. sigurnosna ponašanja u društvenim situacijama. Sigurnosna ponašanja mogu uključivati stalno provjeravanje telefona, nošenje slušalica, ponavljanje onoga što će reći drugima i konzumiranje alkohola. Sva ova ponašanja mogu se koristiti kako bi društvene situacije bile podnošljivije za nekoga sa SAP-om. Iako izbjegavanje i sigurnosna ponašanja mogu pružiti trenutno olakšanje od anksioznosti, mogu učiniti ove osobe još anksioznijima dugoročno. Čak i ako ne izbjegavaju situaciju, sigurnosna ponašanja sprječavaju ih da u potpunosti testiraju svoje strahove od društvenih okruženja. Ova ponašanja mogu otežati osobama sa SAP-om da se suoče s društvenim situacijama u budućnosti koje su neizbježne i gdje sigurnosna ponašanja nisu moguća.
Mogu biti skloniji imati negativne misli o sebi i čvrsto vjerovati da će se dogoditi “društvena katastrofa”, jer ranije nisu u potpunosti testirali ove uvjerenja.
Kako SAP može utjecati na tinejdžere?
Ispod su neki načini na koje SAP može utjecati na život tinejdžera.
Propuštanje prilika
Tinejdžeri sa SAP-om mogu se osjećati razočarano zbog propuštenih prilika koje su bili previše uplašeni isprobati. Mogu propustiti prisustvovanje zabavama, učešće u vanškolskim aktivnostima ili razgovor s potencijalnim novim prijateljima. Takođe mogu propustiti priliku da pokažu svoje talente, poput nesudjelovanja u školskim talent takmičenjima, predstavama ili sportskim timovima.
Osjećaj usamljenosti
Budući da tinejdžeri sa SAP-om mogu imati problema s iniciranjem i održavanjem prijateljstava, mogu postati veoma usamljeni. Takođe, mogu se plašiti izlazaka na sastanke ili čak razgovora s nekim prema kome gaje romantična osjećanja, što znači da mogu imati poteškoća s uspostavljanjem romantičnih veza.
Problemi u školi
Socijalni anksiozni poremećaj može ometati sposobnost tinejdžera da učestvuje na času, postavlja pitanja ili daje prezentacije, što može dovesti do lošijih ocjena i akademskih postignuća. Mogu se lošije snalaziti u grupnim projektima i prezentacijama zbog straha od govora pred drugima. Manje je vjerovatno da će tražiti pomoć u školi i mogu imati problema s redovnim pohađanjem nastave, što rezultuje lošijim školskim uspjehom.
Nisko samopoštovanje
Zbog svih povezanih problema koje tinejdžeri sa SAP-om mogu doživjeti, mogu razviti nisko samopouzdanje i manjak samopouzdanja. Ovo može biti u kombinaciji s negativnim samogovorom, poput prekomjernog kritikovanja samih sebe i osjećaja bezvrijednosti.
Rizik od drugih mentalnih poremećaja
Neliječeni SAP može povećati rizik od razvoja drugih mentalnih poremećaja, posebno kako osoba postaje starija. Mogu imati veći rizik od razvoja depresije, poremećaja ishrane, poremećaja zloupotrebe supstanci ili drugih anksioznih poremećaja.
Kako pomoći svom tinejdžeru?
Prihvatanje nelagode
Anksioznost se vjerovatno ne može potpuno eliminisati jer je prirodno doživjeti nelagodu u mnogim situacijama. Kako bi se nosili sa svojim strahovima i razvili samopouzdanje, tinejdžeri sa SAP-om trebaju naučiti da prestanu izbjegavati stvari koje ih čine anksioznim. Trebaju prihvatiti da to nije lak proces i da prevazilaženje socijalne fobije znači imati snagu da izađu iz svoje zone komfora.
Prekidanje ciklusa izbjegavanja
Budući da izbjegavanje i sigurnosna ponašanja mogu održavati anksioznost i čak je pogoršati, jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za tinejdžera sa SAP-om jeste da prekinete ciklus izbjegavanja. To se može postići poticanjem tinejdžera da se suoči sa situacijama koje ih čine anksioznim. U kratkom roku, ovo može povećati anksioznost, ali dugoročno, pružit će im priliku da testiraju svoje strahove i izgrade samopouzdanje u svoju sposobnost da se nose s njima.
Postavljanje realnih ciljeva
Počnite s malim i odaberite realne i dostižne ciljeve za svog tinejdžera. Ovo može uključivati ciljeve poput pridruživanja klubu ili sklapanja novog prijateljstva. Definišite male, upravljive korake koje mogu poduzeti kako bi postigli taj cilj.
Izazivanje uvjerenja
Nakon što potaknete tinejdžera da se suoči sa situacijama koje izazivaju anksioznost, možete im pomoći da preispitaju svoja uvjerenja o toj situaciji, razmišljajući o tome šta se dogodilo. Možete ih pitati: “Jesu li negativna uvjerenja o situaciji bila tačna?”, “Je li nešto pošlo po zlu?” i “Šta je dobro prošlo?”. Također ih možete potaknuti da ocijene svoju anksioznost prije anksiozne situacije, a zatim ponovo nakon što se završi, kako bi im pomogli da razmisle o tome kako se osjećaju.
Tehnike opuštanja
Radite sa svojim tinejdžerom kako biste pronašli vježbe opuštanja koje im odgovaraju. To može uključivati aktivnosti poput crtanja, slušanja muzike, ili meditacije. Možete zajedno eksperimentisati kako biste pronašli najefikasniju tehniku za smirivanje anksioznosti. Vježbe opuštanja, poput dubokog disanja, također se mogu koristiti kada se tinejdžer suočava s anksioznim situacijama i nastoji prekinuti ciklus izbjegavanja.
Edukacija tinejdžera
Može biti korisno naučiti tinejdžera zašto osjeća anksioznost, kako bi bolje razumio fizičke promjene tokom ovih perioda stresa. Mogu se podučiti o reakciji “bori se ili bježi” i hormonima stresa koji su uključeni tokom povećane anksioznosti. Ovo može biti korisno za normalizaciju reakcija i razumijevanje da je ono što osjećaju normalno.
Očekujte prepreke
Važno je očekivati neke prepreke dok se tinejdžer uči nositi sa SAP-om. Na primjer, može se dogoditi da neko zaista kritikuje ili osuđuje vašeg tinejdžera. Bitno je da se ne fokusiraju previše na te prepreke, već da se usmjere na ono što mogu učiniti kako bi se vratili na pravi put. Također mogu koristiti te prepreke kako bi izgradili otpornost i bolje razumjeli šta da urade ako se opet nađu u sličnoj situaciji.
Uloga škole
Uključivanje škole može igrati ključnu ulogu u pomaganju tinejdžerima da prevladaju socijalnu anksioznost. Škola je vjerovatno mjesto gdje će neko sa SAP-om najviše doživjeti osjećaj anksioznosti. Školske intervencije vođene psiholozima, obuke socijalnih vještina i obuke akademskih vještina mogu biti korisni načini na koje škole mogu pomoći tinejdžerima sa SAP-om.
Terapija
Ako socijalna anksioznost tinejdžera dođe do faze u kojoj postaje neizdrživa ili im je potrebna dodatna pomoć, mogu se razmotriti terapije razgovorom poput kognitivno-bihevioralne terapije (KBT). KBT se koristi za identifikaciju i izazivanje negativnih obrazaca mišljenja i ponašanja te njihovo prestrukturisanje u zdravije. Rad s terapeutom koji razumije SAP može omogućiti vašem tinejdžeru da razumije svoje strahove i radi na uspješnim strategijama suočavanja.
