Zašto osjećamo tjeskobu zbog smisla, izbora i životnih sloboda
Postoje trenuci u životu kada se možete zapitati šta sve to zaista znači. Egzistencijalna kriza je nelagoda koju ljudi osjećaju u vezi sa smislom, izborom i slobodom u životu. Ova egzistencijalna anksioznost može vas navesti da osjećate kako je život suštinski besmislen i da samo postojanje nema nikakvog značenja. Egzistencijalna kriza također može dovesti do zbunjenosti u vezi s vašim osjećajem identiteta.
Egzistencijalna anksioznost obično se javlja tokom perioda tranzicije i odražava poteškoće u prilagođavanju, često povezane s gubitkom sigurnosti i zaštite. Na primjer, student koji se seli od kuće na fakultet ili odrasla osoba koja prolazi kroz težak razvod može osjećati kao da se temelj na kojem je izgrađen njihov život urušava. To može dovesti do preispitivanja smisla njihovog postojanja.
Za egzistencijaliste – one koji prihvataju filozofiju usredsređenu na smisao i svrhu – egzistencijalna kriza se smatra putovanjem, svjesnošću, neophodnim iskustvom i složenim fenomenom. Ona proizlazi iz svjesnosti o vlastitim slobodama i činjenici da će vaš život jednog dana završiti.
Ukratko
Ako prolazite kroz period tranzicije, možete osjetiti egzistencijalnu krizu. To može biti vrijeme samopropitivanja, ali također predstavlja priliku za rast. Znakovi da možda prolazite kroz egzistencijalnu krizu uključuju osjećaje anksioznosti, depresije, preplavljenosti, usamljenosti i nedostatka motivacije. Takva anksioznost i strah mogu proizaći iz suočavanja s pitanjima o strahu, odgovornosti, smislu, autentičnosti, promjeni i gubitku. Da biste se nosili s ovom egzistencijalnom anksioznošću, pokušajte pisati dnevnik, meditirati, tražiti podršku prijatelja i porodice te razgovarati sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
Prepoznavanje egzistencijalne krize
Tokom egzistencijalne krize, osoba može iskusiti različite simptome, uključujući:
- Anksioznost
- Depresiju
- Osjećaj preplavljenosti
- Izolaciju od prijatelja i voljenih osoba
- Nedostatak motivacije i energije
- Usamljenost
- Opsesivne brige
Egzistencijalna kriza često se javlja nakon značajnih životnih događaja, kao što su:
- Promjena karijere ili posla
- Smrt voljene osobe
- Dijagnoza ozbiljne ili po život opasne bolesti
- Ulazak u značajnu dobnu kategoriju, poput 40, 50 ili 65 godina
- Iskustvo tragičnog ili traumatičnog događaja
- Rođenje djeteta
- Brak ili razvod
Osobe s određenim mentalnim stanjima također mogu biti sklonije egzistencijalnoj krizi, iako ta stanja nisu uzrok krize. Ta stanja uključuju:
- Anksioznost
- Granični poremećaj ličnosti (BPD)
- Depresiju
- Opsesivno – kompulzivni poremećaj (OCD)
Vrste egzistencijalnih kriza
“Egzistencijalna kriza” je krovni termin koji se može koristiti za opisivanje ili grupisanje mnogih vrsta problema. Razumijevanje vrste kroz koju prolazite i šta je u njenoj osnovi može vam pomoći da shvatite kako se nositi s njom.
Strah i odgovornost
Egzistencijalizam naglašava da smo svi slobodni donositi odluke u životu, ali s ovom slobodom dolazi i odgovornost. Međutim, s obzirom na konačnu sudbinu koja završava smrću, vaše akcije mogu izgledati besmislene kada se posmatraju u odnosu na širu sliku vašeg života.
Na ovaj način, sloboda može voditi ka očaju, a odgovornost koja dolazi s ovom slobodom može uzrokovati anksioznost. Koliko puta ste se mučili s odlukom i strahovali da je pogrešna? Taj strah od donošenja pogrešnog izbora odražava tjeskobu povezanu s egzistencijalnim brigama o slobodi.
Egzistencijalizam postulira da imamo ovu anksioznost jer ne postoji “pravi” put niti vodič koji nam govori šta da radimo. U suštini, svako od nas mora pronaći smisao u svom životu. Ako se ova odgovornost čini prevelikom, možemo se povući u ponašanja koja nas štite od ovog osjećaja anksioznosti.
Smisao života
Ako se borite s egzistencijalnom anksioznošću, možete se pitati: “Koja je svrha življenja?” Tokom životnih tranzicija i gubitka sigurnosti poznatog konteksta i strukture, možete se zapitati koja je poenta života ako je krajnji rezultat smrt. Zašto prolaziti kroz sve to?
Francuski filozof, novinar i autor Albert Camus tvrdio je da sposobnost da imate strast za onim što bi se inače moglo smatrati besmislenim životom odražava zahvalnost za sam život. Ako prestanete pokušavati živjeti za kraj ili “cilj” i počnete živjeti radi samog čina “postojanja”, tada će vaš život postati ispunjen i možete ga živjeti u potpunosti, birajući integritet i život s entuzijazmom. Ovo, ne iznenađuje, zvuči kao osnova mindfulness meditacije u medicinskom modelu anksioznosti.
Autentičnost
Egzistencijalna kriza vas može usmjeriti ka autentičnosti, što također može izazvati anksioznost. Možda ćete imati misli o prolaznosti svog postojanja i načinu na koji ga živite. Kada prestanete uzimati zdravo za gotovo da ćete se svakog dana probuditi živi, možete iskusiti anksioznost, ali istovremeno i dublje značenje. Možda ćete primijetiti da svakodnevni trivijalni problemi koji su vas toliko mučili više nisu važni, a svi strahovi i brige o trivijalnim stvarima padaju u drugi plan jer se suočavate s mnogo većim problemom. Na kraju vašeg života, hoće li išta od ovoga biti važno? Hoće li biti važno koju ste karijeru odabrali, koliko ste novca imali ili koji ste automobil vozili?
Veliki životni događaj ili faza života
Mnogi ljudi doživljavaju egzistencijalnu krizu kada prelaze u novu fazu života, poput prelaska iz djetinjstva u odraslo doba ili iz odraslog u starije doba. Veliki životni događaji, uključujući diplome, početak novog posla ili promjenu karijere, brak ili razvod, rađanje djece i odlazak u penziju, također mogu izazvati egzistencijalnu krizu.
Smrt i bolest
Gubitak partnera, roditelja, brata ili sestre, djeteta ili druge voljene osobe često tjera ljude da se suoče sa vlastitom smrtnošću i preispitaju smisao vlastitog života. Slično tome, ako se suočavate s ozbiljnom ili po život opasnom bolešću, možete doživjeti egzistencijalnu krizu koja vas preplavljuje mislima o smrti i smislu života.
Savjeti za prevazilaženje egzistencijalne anksioznosti
S obzirom na to da je egzistencijalna anksioznost povezana sa svjesnošću o krajnjim granicama života, koje su smrt i slučajnost, ovakva vrsta anksioznosti se može smatrati neizbježnom, a ne patološkom. Zbog toga, svako od nas mora pronaći način da “živi s” ovom anksioznošću, umjesto da je eliminiše – ili bar tako tvrde egzistencijalisti. Postoje i korisni i štetni načini reagovanja na egzistencijalnu krizu. Jedna od mogućnosti je odustajanje od života, odnosno izbor da uopšte ne živimo. Druga mogućnost je postati toliko zaokupljen svakodnevnim distrakcijama da ne živimo autentičan život. Ovaj pristup, kažu, ne ostavlja prostora za egzistencijalnu anksioznost, ali ni za autentičan život. To je maladaptivna strategija suočavanja ili izbjegavanja. Koliko ljudi poznajete koji prolaze kroz život s “očima širom zatvorenim,” nikada ne posmatrajući širu sliku?
Pozitivni načini suočavanja s egzistencijalnom krizom
Međutim, doživljavanje egzistencijalne krize može biti i pozitivno; može vas natjerati da preispitate svoju svrhu u životu i pomogne vam pružajući smjer u kojem trebate ići. Evo kako možete učiniti egzistencijalnu krizu pozitivnim iskustvom za sebe ili nekoga koga volite:
- Zapišite to. Može li vas ova egzistencijalna anksioznost motivisati i usmjeriti ka autentičnijem životu? Šta vas ova anksioznost može naučiti o vašem odnosu prema svijetu? Uzmite svesku i zabilježite vaše misli o ovim pitanjima. Odgovori na ova pitanja pomoći će vam u suočavanju s egzistencijalnom krizom.
- Potražite podršku. Razgovor s voljenima o vašoj egzistencijalnoj anksioznosti može vam pomoći da steknete drugačiju perspektivu o životu i podsjeti vas na pozitivan uticaj koji ste imali na njihove živote. Zamolite ih da vam pomognu da identifikujete vaše najpozitivnije kvalitete i kvalitete vrijedne divljenja.
- Pokušajte meditirati. Meditacija može pomoći da zamijenite negativne misli i spriječite anksioznost i opsesivne brige povezane s egzistencijalnom krizom.
Historija razumijevanja egzistencijalnih kriza
Pojam “egzistencijalna kriza” potječe iz filozofije egzistencijalizma, koja se fokusira na značenje i svrhu postojanja, i s opšteg i s individualnog aspekta.
Egzistencijalisti na anksioznost gledaju drugačije od psihijatara i psihologa. Umjesto da anksioznost posmatraju kao problem koji treba riješiti, oni je vide kao neizbježan dio života koji će svi doživjeti, nešto pozitivno što nas može naučiti važnim lekcijama o životu.
Oni na krajnje životne brige gledaju kao na smrt, slobodu, izolaciju i besmislenost. Smatra se da ove brige izazivaju osjećaje straha i tjeskobe jer nikada ne možemo biti sigurni da su naši izbori ispravni, a jednom kada donesemo odluku, alternativa mora biti odbačena. Danski filozof Soren Kierkegaard napisao je 1844. godine: “Ko god je naučio da se brine na pravi način, naučio je najvažniji princip.” Ova izjava izražava ideju da egzistencijalna anksioznost nadilazi strah od svakodnevnih problema.
Liječenje egzistencijalne krize
Iako ne postoji specifičan tretman za suočavanje s egzistencijalnom anksioznošću, postoje terapije koje mogu biti korisne. Na primjer, kognitivno – bihevioralna terapija (CBT) i lijekovi mogu pomoći u rješavanju simptoma anksioznosti, depresije i drugih mentalnih problema koji mogu pratiti egzistencijalnu anksioznost, uključujući suicidalne misli. Razgovor s profesionalcem može biti vrlo koristan u smanjenju egzistencijalne anksioznosti. Ako se suočavate s egzistencijalnim tjeskobama, bilo zbog tranzicije ili životnog događaja, pristupi samopomoći koji se fokusiraju na pronalaženje smisla također mogu biti korisni.
Autor: Arlin Cuncic, MA
Preuzeto sa stranice: verywellmind.com