Ključne poruke
- Teorija porodičnog stresa objašnjava kako se porodice nose sa stresnim događajima i krizama.
- Unutrašnji i vanjski resursi porodice mogu utjecati na to kako će se ona nositi s krizom i kako će je razumjeti.
- U teškim vremenima, usmjeravanje na unutrašnje resurse koje možete kontrolisati može pomoći u upravljanju stresom.
Teorija porodičnog stresa proučava kako porodice prolaze kroz krize tako što tumače stresne događaje i upravljaju njima. Ovu teoriju razvio je sociolog Reuben Hill, a ona naglašava ulogu unutrašnjih i vanjskih resursa u oblikovanju načina na koji porodica reaguje na stres. Razumijevanje ove dinamike može pomoći porodicama da donose osnažene odluke tokom izazovnih perioda.
Razumijevanje teorije porodičnog stresa
Teorija porodičnog stresa istražuje promjene unutar porodične dinamike do kojih dolazi kao posljedica stresnog događaja.
Teoriju je 1949. godine razvio sociolog Reuben Hill. Posebno ga je zanimalo kako je Drugi svjetski rat utjecao na porodice, pa je istraživao kako su ratna razdvajanja i ponovna spajanja članova mijenjala njihove odnose i funkcionisanje.
Uočivši da su razdvajanja i ponovna spajanja predstavljala krize unutar porodičnog sistema, primijetio je određene obrasce. Uočio je kako unutrašnji i vanjski resursi porodice mogu ublažiti ili pogoršati stresni događaj, utječući na to kako porodica tumači događaj koji je izazvao krizu i kako mu daje smisao. Sva tri faktora – događaj, dostupni porodični resursi i način na koji porodica doživljava događaj međusobno djeluju i zajedno utječu na ishod krize i određuju ga.
Zašto je teorija porodičnog stresa važna?
Svaka porodica funkcioniše unutar sistema koji obuhvata uloge, uvjerenja, pravila, vrijednosti, očekivanja, granice i reakcije njenih članova na okruženje.
Roditelji obično imaju ulogu osoba koje brinu o djeci, pružajući im sigurnost, uslove za opstanak i podršku. U nekim porodicama roditelji preuzimaju sve zadatke brige o domaćinstvu, poput kuhanja i čišćenja. U drugim porodicama najstarije dijete može preuzeti odgovornosti poput čuvanja mlađe braće i sestara dok su roditelji na poslu. Ove uloge značajno utječu na porodični sistem.
Osim toga, porodica može imati vrijednosti zasnovane na profesionalnim ili obrazovnim standardima. Naprimjer, u nekim porodicama može biti neprihvatljivo ne upisati fakultet, dok druge porodice mogu očekivati da svi članovi rade u porodičnom biznisu ili pohađaju strukovnu školu.
Različite vrijednosti, uloge, uvjerenja, pravila, očekivanja, granice i reakcije na faktore iz okruženja direktno utječu na ono što u različitim porodičnim sistemima uzrokuje, pojačava i ublažava stres.
Šta se dešava u porodici kada se pojavi problem?
Kada se u porodici pojavi stresan problem, reakcija će se razlikovati u zavisnosti od načina suočavanja, upravljanja stresom i roditeljskih vještina. Roditelj može vikati i optuživati, okrivljavati i posramljivati, pristupiti situaciji s radoznalošću i strpljenjem ili reagovati na neki drugi način, što u velikoj mjeri zavisi od njegovih unutrašnjih i vanjskih resursa:
Unutrašnji resursi: vještine upravljanja stresom i ljutnjom, vještine rješavanja sukoba, komunikacijske vještine, sposobnost samoregulacije, svjesnost i samosvijest
Vanjski resursi: finansijski resursi, pristup hrani i zdravstvenoj zaštiti, društvena podrška i podrška zajednice, fizička ili praktična pomoć te emocionalna i psihološka podrška, uključujući terapiju
Razumijevanje ove teorije pruža priliku za donošenje osnaženijih odluka u vezi sa stresom.
Kako razvijati resurse tokom stresnih perioda
Teorija porodičnog stresa navodi da resursi mogu imati ključnu ulogu u ishodu krize. Međutim, određeni resursi su izvan kontrole čanova jednog domaćinstva. Naprimjer, finansijska situacija porodice ili mogućnost zadovoljavanja osnovnih potreba ne mogu se uvijek kontrolisati. U takvim situacijama možete se usmjeriti na unutrašnje resurse koje možete razvijati i vanjske resurse kojima možete pristupiti.
Primjer situacije br. 1: Roditelj ostaje bez posla
Recimo da ste roditelj koji je glavni izvor prihoda za svoju porodicu i ostanete bez posla. To će vašu porodicu dovesti u različite nivoe krize, u zavisnosti od vaših potreba, ušteđevine, okruženja i sistema podrške. Ako nemate mnogo ušteđevine i prijavljujete se na svaki posao koji možete, ali bez uspjeha, to može izazvati značajan stres koji se može dodatno pogoršati zbog nedostatka podrške i ograničenih vanjskih i unutrašnjih resursa.
Primjećujete da ste emocionalno manje dostupni kada ste s djecom i da se njihovo ponašanje počinje mijenjati kako postajete sve kraćeg fitilja, raspoloženje vam se mijenja, a vlastite poteškoće i stres počinju utjecati i na ostatak porodice.
Ovo bi bio primjer situacije u kojoj se možete povezati sa svojim vanjskim resursima i potražiti društvenu podršku i podršku zajednice. Obratiti se članu porodice ili zajednice za pomoć u brizi o djeci moglo bi biti od velike pomoći jer bi vašoj djeci omogućilo potrebnu brigu, a vama dalo prostor i vrijeme da se usredotočite na pronalazak posla. To može biti izazovno za osobe koje imaju malo prijateljstava i slabe veze sa zajednicom, što dodatno pojačava stres i poteškoće.
Druga mogućnost za razvijanje i korištenje vanjskih resursa jeste istraživanje resursa dostupnih u zajednici. Naprimjer, možda postoji sajam zapošljavanja kojem možete prisustvovati, subvencionirani program za djecu nakon nastave ili program pomoći koji nudi vjerska institucija ili organizacija u zajednici.
Ovo je također vrijeme za aktiviranje unutrašnjih resursa, poput prepoznavanja onoga što vas pokreće i usmjeravanja pažnje na ono što možete učiniti i kontrolisati, umjesto da se prepustite katastrofičnim mislima; brige o svom fizičkom zdravlju kroz san, pravilnu ishranu i kretanje; dopuštanja sebi da osjetite i obradite ljutnju, strah i tugu, a da ih ne iskaljujete na drugima; te praktikovanje meditacije ili vizualizacije.
Primjer situacije br. 2: Roditelj saznaje da njegovo dijete ometa nastavu u školi
Ako ste roditelj i dobijete poziv iz škole svog djeteta u kojem vas obavještavaju da se ono neprikladno ponaša tokom nastave, mogli biste biti izuzetno frustrirani njegovim ponašanjem i osjećati neugodu ili sram zbog toga što ste primili takav poziv.
Mogli biste reagovati tako što biste pokušali disciplinovati dijete vikom, grubim riječima i zastrašivanjem. Druga mogućnost je da aktivirate svoje unutrašnje resurse tako što ćete reagovati s radoznalošću i ljubaznošću, istražiti s djetetom zašto osjeća potrebu da se tako ponaša te iskoristiti vanjske resurse sarađujući s njegovim nastavnicima kako biste podržali i ojačali pozitivne načine suočavanja i strategije preusmjeravanja ponašanja.
Suočavanje s porodičnim stresom
Usred teškog perioda može biti teško zamisliti kako smanjiti stres unutar porodičnog sistema. Međutim, čak i mali postupci mogu dovesti do drugačijih ishoda.
Organizujte porodične sastanke
Za početak, razmislite o uvođenju porodičnih sastanaka na kojima ćete svako od vas moći odvojiti vrijeme da istraži kako trenutni izvori stresa utječu na njega i na svakog člana porodice. Prije nego što započnete razgovor jedni s drugima, odvojite vrijeme za dogovor o zajedničkim pravilima.
Naprimjer, možete li se svi složiti da nećete prekidati jedni druge dok govorite? Ako neko od vas počne podizati glas, možete li se svi dogovoriti da napravite nekoliko minuta pauze od razgovora? To može pomoći da se svaki član porodice osjeća sigurno i saslušano.
Razmotrite porodičnu terapiju
Ako se čini da bi porodični sastanci mogli dovesti do dodatne patnje među članovima porodice, razmislite o odlasku na porodičnu terapiju. Tokom porodične terapije, educirani stručnjak za mentalno zdravlje može pomoći svakome od vas da ostane usmjeren na rješavanje izazova s kojima se suočavate.
Odredite vrijeme za sebe
Može biti korisno i napraviti porodični raspored u kojem će svaki član porodice imati sat vremena samo za sebe. Tokom tog vremena, tom članu porodice pruža se podrška da se opusti i bavi aktivnošću u kojoj uživa ili koja mu prija, bez ometanja drugih. To može omogućiti više prostora za odmor i opuštanje te razvoj snažnijih unutrašnjih resursa kroz bolju povezanost sa sobom i vlastitim tijelom.
Napravite kutak za mir
Kako biste u svom domu razvili kulturu brige o mentalnom zdravlju, kutak za mir mogao bi biti veoma koristan. Kutak za mir je dio doma namijenjen meditaciji. Kada stvari postanu previše opterećujuće, to je mjesto na koje možete otići kako biste duboko udahnuli i regulisali svoj nervni sistem. Iako se takvi kutci često uređuju u dječijim sobama, možete napraviti i onaj koji će odgovarati i djeci i odraslima.
Zatražite pomoć
Nemojte se bojati zatražiti pomoć. To može značiti pridruživanje grupi za podršku, odlazak na terapiju, izgradnju i produbljivanje odnosa, pronalaženje zajednica koje pružaju podršku i uključivanje u njih ili traženje pomoći od svojih bližnjih. Može biti korisno i razmotriti različite mogućnosti i perspektive, razmjenjivati s drugima dobre načine suočavanja i upravljanja stresom, naučiti kako izražavati i procesuirati svoje emocije te razmisliti o tome kako bi stresno iskustvo moglo biti način da naučite kako se bolje pripremiti za buduće stresore.
Budite nježni prema sebi tokom ovog procesa jer promjena duboko ukorijenjenih obrazaca, perspektiva te unutrašnjih i vanjskih resursa može biti izazovna. U redu je griješiti i potrebno je vrijeme da se razviju i usvoje drugačije vještine i reakcije na stres. Činjenica da čitate ovaj članak dokaz je vaše brige i truda da pokušate raditi stvari drugačije kako biste postigli drugačije rezultate. Nemojte odustajati i imajte na umu da promjena zahtijeva vrijeme i dosljedan trud. Budite strpljivi i blagi prema sebi i dopustite sebi da idete korak po korak, iz dana u dan.
Autor: Julia Childs Heyl, MSW
Preuzeto sa stranice: verywellmind.com
