Poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), prisutan je kod 8,7% adolescenata i 4,4% odraslih u Sjedinjenim Američkim Državama. ADHD karakterišu obrasci nepažnje i hiperaktivnosti, što dovodi do problema u međuljudskim odnosima i izazova u školi i na radnom mjestu.
Veza između dopamina i ADHD-a
“U korijenu ADHD-a su razlike u načinu na koji se dopamin prenosi u mozak. Naš mozak se oslanja na dopamin za optimalno mentalno funkcionisanje. Ove razlike u obradi dopamina uzrokuju pojavu osobina ADHD-a.“
Veliki dio razumijevanja ovog neurološkog stanja je postati dobro upućen u to šta je ADHD i njegov uticaj na mozak. Čitajte dalje kako biste saznali više o vezi između dopamina i ADHD-a.
Šta je ADHD?
ADHD je neurološki razvojni poremećaj, što znači da je to neurološka karakteristika gdje je pretežno pogođen rast i razvoj mozga. Često se identifikuje u djetinjstvu i tinejdžerskim godinama, iako ga je moguće dobiti i kao odrasla osoba. U stvari, osobine ADHD-a mogu biti izraženije i uzrokovati veći stres u odrasloj dobi kada ostanu nedijagnostikovane.
Muškarci su češće podložni dijagnozi ADHD-a od žena, ali to ne znači da žene ne doživljavaju ADHD. Umjesto toga, osobine ADHD-a kod djevojčica češće ostaju neprimijećene tokom djetinjstva.
Osobine ADHD-a uključuju:
- Nepažnju prema detaljima prilikom obavljanja školskih ili radnih aktivnosti
- Često gubljenje ključnih predmeta poput ključeva, novčanika i mobilnih telefona
- Brzo skretanje pažnje na misli koje nisu povezane s trenutnim zadatkom
- Borba s dovršavanjem i organizovanjem zadataka
- Pretjerano pričanje
- Ometanje drugih tokom razgovora ili aktivnosti
- Konstantan osjećaj nemira
- Sposobnost kreativnog razmišljanja i izlaska iz okvira
- Sposobnost intenzivnog fokusa na stvari od interesa
- Iskrenost i direktna komunikacija
- Povišen nivo energije
Šta je dopamin?
Dopamin je neurotransmiter koji se prirodno proizvodi u našem tijelu i igra ključnu ulogu u regulaciji procesa učenja i motivacije. Ovaj neurotransmiter je neophodan iz različitih razloga.
Uticaj dopamina na učenje i motivaciju
Najprije, učenje i motivacija kod ljudi su neizostavni dijelovi života. Od samog rođenja, neprekidno učimo, počevši od osnovnih vještina kao što su hodanje ili kako da jedemo samostalno. Motivacija je duboko povezana s procesom učenja, posebno u odrasloj dobi. Teško je nastaviti s učenjem ako nam nedostaje motivacije. Ipak, zbog stalnih promjena u svijetu oko nas, moramo nastaviti učiti tokom cijelog života. Također, dopamin može regulisati naše emocionalne odgovore i povećati osjećaj nagrade i zadovoljstva.
Kako je ADHD povezan s dopaminom?
ADHD je neurotip s čvrstom vezom u proizvodnji dopamina. Istraživači pretpostavljaju da je osnovni uzrok ADHD-a disfunkcionalan prijenos dopamina. To znači da mozak ne može pravilno primiti dopamin, što dovodi do emocionalnih odgovora koji se razlikuju od onih kod neurotipičnih osoba.
Razmislimo o osobinama prisutnim kod ADHD-a. Lako je razumjeti kako uticaji na hemikalije koje regulišu naše učenje i motivaciju mogu rezultovati nepažnjom i hiperaktivnošću.
Transportna gustoća dopamina
Da bismo najbolje razumjeli vezu između dopamina i ADHD-a, važno je poznavati transportnu gustoću dopamina (DTD). Istraživači smatraju da neki ljudi imaju ADHD zbog povećane količine transportera dopamina. Veća transportna gustoća dopamina u mozgu rezultuje smanjenim nivoom dopamina u mozgu. Smanjena količina dopamina u mozgu može dovesti do dijagnoze ADHD-a.
Međutim, ključno je zapamtiti da neće svi oni koji imaju visok nivo transportne gustoće dopamina imati ADHD. Tokom procjene, stručnjaci za mentalno zdravlje će se fokusirati na manifestirajuće znakove, a ne na neurologiju ADHD-a.
Podrška za ADHD
Iako se ADHD smatra invaliditetom, to nije slabost ili nešto što treba izliječiti, već se samo treba odgovarajuće prilagoditi. U stvari, smatra se invaliditetom zbog našeg društva koje trenutno stavlja u centar neurotipično iskustvo i stigmatizira one koji su neuro drugačiji. To implicira da postoji podrška koja može pomoći da se simptomi ADHD-a bolje kontrolišu, što rezultuje velikim olakšanjem i poboljšanjem kvalitete života.
Vrsta potrebne podrške će varirati ovisno o starosti osobe koja ima ADHD. Međutim, glavne preporuke za sve su lijekovi, psihoterapija i daljnje edukovanje o ovom neurološkom tipu.
Stimulansi i nestimulansi
Ljekar će preporučiti ili stimulans ili nestimulans. Stimulans može brzo olakšati simptome ADHD-a. Nestimulans je dobra opcija kada neko ima lošu reakciju na stimulans ili kada mu on jednostavno ne pruža olakšanje. Kod nestimulansa može duže trajati dok ne počnu djelovati, ali dok djeluju, odličan su izbor koji vam može pomoći da se osjećate bolje. Preporučeni oblik psihoterapije je kognitivno-bihevioralna terapija. Ova terapija se fokusira na to kako naše misli diktiraju naše postupke i istražuje načine prilagođavanja našeg razmišljanja kako bismo imali veću kontrolu nad našim postupcima.
Individualna psihoterapija nije vrlo efikasna u upravljanju osobinama ADHD-a kada je riječ o podršci za djecu i tinejdžere. Umjesto toga, stručnjaci preporučuju uključenost roditelja i prilagođavanja u učionici. Ključno je da se roditelji edukuju o neurodivergentnim iskustvima i rade na tome i nastoje da u domaćinstvu ne favorizuju isključivo neurotipične osobe. Međutim, ako vaše dijete ili tinejdžer počne pokazivati simptome anksioznosti ili depresije uz ADHD, individualna psihoterapija može biti korisna.
Jače strane ADHD-a
Postoji jaka stigma oko ADHD-a zbog nedostatka mainstream znanja o različitim neuro stanjima koje svi imamo. Naša kultura teži davanju prioriteta produktivnosti, strukturi i sistemima koji su dizajnirani za one koji su neurotipični. Ipak, važno je zapamtiti da postoje velike snage unutar ADHD mozga. Osobe koje žive s ADHD-om imaju tendenciju povećane otpornosti, što znači da su poznate po prevazilaženju teškoća. Još jedna ključna snaga ADHD-a je vitalnost i energija koju osobe s ovom neurološkom karakteristikom imaju, s nedavnom studijom koja je utvrdila da mnogi koji žive s ADHD-om vole svoj nivo energije.
Suočavanje s ADHD-om
ADHD može biti izazovan, izolirajući i frustrirajući. Znanje je moć, i što više razumijete ADHD, to bolje. Održavanje otvorene linije komunikacije s vašim terapeutom je značajan prvi korak ka učenju o ovoj neurološkoj karakteristici.
Razmislite o pridruživanju grupi podrške – izgradnja zajednice s drugima može poslužiti kao koristan podsjetnik da niste sami. Na kraju, obavještavanje vaših voljenih o vašim potrebama je sjajan način za jačanje podrške. Dozvolite onima oko vas da vam pomognu i nemojte gubiti nadu.
Autor: Julia Childs Heyl, MSW
Preuzeto sa stranice: verywellmind.com
