Nasilje u porodici

Nasilje  u porodici (Domestic violence ) je, nažalost, veoma rasprostranjena pojava, mada je prijavljenih slučajeva mnogo manje nego što je to u stvarnosti slučaj. Osnovni cilj nasilnika – uglavnom muškarca unutar porodice – je uspostavljanje apsolutne kontrole nad žrtvom (žrtvama) upotrebom sile, zastrašivanjem i manipulacijom.

Govoreći o nasilju, možemo da nabrojimo nekoliko kategorija: fizičko zlostavljanje, emocionalno zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i materijalno – ekonomsko zlostavljanje. Nasilje, najčešće, proizilazi iz socijalno – patoloških pojava kao što su alkoholizam, nezaposlenost, duševna bolest , poremećeni porodični i bračni odnosi i dr.

Osim fizičkog nasilja koje uključuje guranje, šamaranje, premlaćivanje, čupanje kose,udaranje rukama, nogama i raznim predmetima, tu je i psihičko nasilje koje se odnosi na oblike zlostavljanja sa ciljem prezentovanja moći i kontrole nad žrtvom kroz razne zabrane, omalovažavanja, ismijavanje u javnosti, izolaciju, prijetnje, uvrede, kontrolu kretanja, ograničavanje socijalnih komunikacija, pretjeranu ljubomoru i dr. Tragovi nasilja nisu vidljivi kao kod fizičkog nasilja, ali su zato posljedice dalekosežne i dovode do razaranja strukture ličnosti. Žrtva se, postepeno, povlači u sebe, gubi osjećaj vlastite vrijednosti i pada u depresiju.U težim slučajevima javljaju se suicidalne ideje, a mogući su i pokušaji suicida.

Seksualno nasilje se odnosi na seksualno uznemiravanje i silovanje, odnosno primoravanje na seksualni odnos bez pristanka žrtve, na radnom mjestu, u školi, na fakultetu, na ulici i u porodici.Žrtve prisiljavaju na učešće u seksualnim aktivnostima, na bludne radnje koje im ne odgovaraju i koje su za njih ponižavajuće.  Ekonomsko zlostavljanje uključuje uskraćivanje i oduzimanje finansijskih sredstava, neplaćanje alimentacije ili izdržavanja, te drugi oblik ostavljanja bračnog partnera ili člana porodice bez sredstava za život.

Nasilje u porodici rijetko započinje udarcima. Uglavnom počinje manjim bezazlenim napadima, uvredama, naguravanjem. Fizičkom zlostavljanju prethodi vrijeđanje, razbijanje predmeta, bacanje predmeta, prijetnje.

U početku, odnosi među partnerima su napeti, što neizbježno dovodi do manjih incidenata, pri kojima žrtva pokušava smiriti situaciju i smanjiti napetost.

U drugoj fazi, napetost među partnerima raste, partner zlostavljač pojačava kontrolu žrtve nasilnim ispadima, dok se žrtva zbog straha povlači.

Obično nakon agresivnih ispada, partner zlostavljač pokazuje kajanje, opravdava svoje nasilničko ponašanje, te često daje obećanje da se nasilje neće ponoviti.

Kasnije, odnos među partnerima prividno je dobar, žrtva prihvata izvinjenje nasilnika. To je period malog zatišja tzv. “medenog mjeseca” nakon čega će se nasilje najčešće ponoviti.

Kome se dešava nasilje u porodici? Da li su to mlađe ili starije žene, neobrazovane , žene iz ruralnih područja? One lijepe ili manje lijepe?

Zapravo, sve ove karakteristike su nevažne. Nasilje se može dogoditi svima, bez obzira na obrazovanje, dob, ili bilo koju drugu karakteristiku.  Također, predrasuda koja vlada da su nasilnici neobrazovani i neuki ljudi koji „ne znaju bolje od toga“, također je pogrešna. U domovima mnogih „intelektualaca“ odnosno akademskih građana ove zemlje, prisutno je nasilje  i agresivni oblici ponašanja i komunikacije sa članovima svoje porodice.

 Kako prepoznati zlostavljača?

Veoma teško. Ono što oni rade i na šta su spremni obično znaju samo članovi njhove uže porodice. U svakom susjedstvu postoji bar jedan takav.

To su ljudi koji za svoje žrtve biraju samo slabije od sebe, gdje žrtva obično nema nikakvu mogućnost otpora. Veoma često zlostavljač je i sam zlostavljan u djetinjstvu. Agresivni obrasci ponašanja usvojeni su, najčešće, posmarajući odnos vlastitog oca prema majci i potom iste, u budućnosti, primenjuju na suprugu i djecu.

Na određeni način, ovi ljudi žive dvostruki život. Jedno lice pokazuju unutar svoje porodice, a drugo prijateljima, susjedima i poznanicima.

Nasilnik je, nerijetko, „simpatična„ osoba, veoma prihvaćena u društvu, duhovita i vesela. Svojim prijateljima je uvijek spreman da pomogne. Zbog svega navedenog, teško je prepoznati ovaj problem, osim ako se žrtve nasilnog ponašanja same ne izjasne i ne zatraže pomoć. Članovi šire porodice i prijatelji mogu s vremena na vrijeme primijetiti tragove poput ogrebotina, masnica ili čak ozbiljnijih povreda, ali – zanimljivo je dodati – žrtve najčešće negiraju partnerovu krivicu ili ga opravdavaju.

Nasilje u porodici jedan je začarani krug koji je veoma teško prekinuti. U društvu poznata uzrečica da se „žrtva uvijek vraća svome zlostavljaču“, potporu je našla u brojnim slučajevima žena koje su nakon ukazane pomoći i zbrinjavanja opet nasjele na laži i prazna obećanja nasilnih muževa – i vratile se kući. Nije potrebno naglašavati da se, kroz izvjesno vrijeme stara situacija, nastavljala. Nažalost, ovakvi slučajevi ponekad završe i smrtnim ishodom – jedne ili druge strane.

Kućno nasilje, kao i svaki drugi oblik nasilja, ozbiljan je problem u društvu pred kojim niko od nas ne bi trebao zatvarati oči. Nikada se ne zna – u budućnosti, žrtva nasilja može biti neko od naših najdražih.

Pripremila:

Jasna P. Subašić, dipl. psiholog

Please follow and like us:
0