Stoput ste već to čuli da i za toster dobijemo uputstvo za upotrebu, a za dijete ne.
Do trenutka dok ne dobijete dijete, svijet i život imaju potpuno drugu boju, okus, miris, ali i tempo.
Vi ste u središtu pažnje, svoj ste centar svijeta prema kojem oblikujete dnevne aktivnosti, odnose s ljudima, vrijeme kada i gdje ćete otići i hoćete li uopšte.
Igrate svoju ulogu uspješne poslovne žene, dobrog učitelja, sjajne poslovne saradnice, vrijednog radnika, dobrog i odanog prijatelja, osobe koja uvijek ima vremena poslušati nečije probleme.
A onda, sve se to mijenja.
U kuću dolazi dijete, a vi ne znate šta i kako sada.
Pa provjeravate diše li, jesu li mu nogice hladne, je li normalno da toliko spava. Onda ga probudite pa ne znate je li normalno da toliko plače.
A vi više ne stižete ni pola od onoga što ste stizali prije kad ste mislili da nemate vremena.
I shvatite da vam nedostaje taj toliko spominjani papir s uputstvima, bijesno gledate u tostere i multipraktike, a ne znate šta biste s vlastitim djetetom.
Šta ću kad plače?
Šta ću kad ne plače?
Raste i dalje plače.
Zašto ima tantrume?
Kako da riješim tantrume?
Zašto me ne sluša?
Zašto ne crta?
Zašto ne piše, a neko drugo dijete je njegovih godina i već zna sva slova.
Trebam li ga upisati na sport?
Šta ću ako u školi neće htjeti slušati?
Je li darovito?
Ima li problema?
Sve su to pitanja koja sebi roditelji svakodnevno postavljaju pa i po nekoliko puta.
U ODGOJU DJETETA, NAJVAŽNIJA JE LJUBAV
Uvijek volite svoje dijete.
Uvijek i bez obzira na sve, volite ga (ih) bezuvjetno. To je ono najvažnije. Objasnite da ste nekada ljuti ili umorni, nekad bezvoljni ili u problemima, ali da vaše dijete za to nije krivo i da ga bez obzira na sve volite do neba i nazad. Ljubite ih i grlite, mazite i smijte se. Ne možete razmaziti dijete, ne brinite se.
Potom, budite dosljedni.
To je teško, ali ako postavite nekoliko važnih i jasnih pravila, neće biti problem držati ih se.
Razvijajte djetetovu samostalnost.
Ne rješavajte uvijek njezine ili njegove probleme. Riješi li dijete samo neki problem, to je silan poticaj njegovom ili njezinom samopouzdanju.
Hvalite dijete.
Češće dajte pohvale, nego kritiku. Dokazali su to dugogodišnji eksperimenti koje psiholozi provode, da pohvala puno, puno više daje od kritike.
Ne uspoređujte.
Nema veze što neko dijete vec piše, drugo lijepo crta, a trece “mudro zbori” u dobi dok vaše dijete veselo trčkara dvorištem i ne čini ništa od toga. Svako dijete je jedinstveno i ne uspoređujte ga nikada s drugima (ovo se odnosi na braću i sestre) jer će odrasti u osobu koja će se uspoređivati s drugima i to ne u svoju korist.
Dakle, da, postoje uputstva za upotrebu kod djece.
Treba ih slijediti i biti dosljedan, ne odustajati, ali sebe naučiti oprostiti ako pogriješimo jer i mi smo ljudi, makar bili roditelji.
(psiholog.ba/dar-rijeka.blogspot.com)